Ava je, naime, ovo ljeto provela dva mjeseca na Rabu liječeći se od alkoholizma.
Ava Karabatić je odlučila progovoriti o borbi s alkoholizmom, a sve o tome ispričala je u Newsnightu. “Odlučna sam u tome pomoći drugima. Ja sam svoj problem riješila i zahvalna sam što sam na vrijeme shvatila koju sam borbu s demonima imala. Nije me bilo dvije godine u medijima, bila sam u začaranom krugu”, rekla je i otkrila kad su počeli problemi:
Ava govori kako je u Beogradu živjela život iz bajke: radila je na dvije televizije, izdala knjigu bila u realitijima… “Radoholičar sam i nisam imala vremena ni za što. Onda sam preselila prije četiri godine u Zagreb zbog predsjedničkih izbora, ušla sam u vezu s jednim dečkom, imala sam puno slobodnog vremena. Počela sam piti kod kuće, uništila tu vezu. Pila sam iz tuge, dosade i sama, solo drinker što je upućivalo na katastrofu”, govori Ava.
‘Bila sam u rasulu…’
Kaže da je dvije godine svaki dan popila po šest do sedam “bombica” žestokog alkohola: “U početku su to bile prigode, čaša vina, to mi nije škodilo. Ali kad sam se vratila u Split, zavukla sam se u svoju priču i krenulo je sve naopako jer sam imala previše slobodnog vremena. To bi bila boca žestice na dan. Točno pet mjeseci sam trijezna, nisam okusila kap alkohola, svaki dan mi je Božić.”
Trenutno je na ambulantnom liječenju, a ljudima poručuje: “Najgora je rečenica – ovo mi je zadnja čaša. To nije istina. Svatko može potražiti pomoć.”
“Bila sam u rasulu. Nisam imala krize, nisam bila u depresiji, ali sve mi je bila ravna crta. Dvije godine nisam imala dečka, ništa me nije zanimalo. Samo sam čekala da se otvori dućan, da mogu kupiti alkohol. Split me dokrajčio. 15 godina sam radila 10 sati dnevno”, govori Ava te dodaje kako uskoro izdaje novu knjigu koja je nastavak autobiografije.
Osoba koja joj je spasila život
Ava napominje da joj je psihoterapeut spasio život. Naime nakon što tri i pol mjeseca nije izašla iz kuće otišla je kod doktora koji joj je dao dvije mogućnosti- Sestre milosrdnice ili Rab.
“Kad sam došla tamo, izvadili su mi krv, hemoglobin mi je bio ispod 44, iduće jutro su mi spasili život. Prebacili su me u Rijeku, bila sam pet dana u bolnici, nalazi su mi bili katastrofalni, sve od alkohola.”
Na Rabu je bila dva mjeseca, a onda se odlučila na ambulantno liječenje. Krize, dok je čekala da dobije priliku kupiti alkohol, tjerale su je da si pokuša gristi ruku, jastuk… “Htjela sam iskočiti iz kože”, kaže.
Izdržala je bez alkohola jednom 22 dana, ali onda je pokleknula: “Ruke su mi se tresle, zato bih pokleknula, i noge. Alkohol je demon koji bi me smirio na otprilike dva sata pa bi uslijedilo drugo piće…”
Zbog tableta koje pije, alkohol ne smije stavljati ni u hranu jer bi moglo imati katastrofalne posljedice kao što su epilepsija, moždani udar li srčani zastoj.
Dodaje da joj blagdani nisu tolik izazov jer je alkohol više ne privlači. Ipak, naglašava da oporavak mora ići polako, bez forsiranja. “Izgubila sam dvije godine života i sad se pitam gdje mi je bila pamet.”
Ava ističe da s jedne strane ne žali ni za čim jer se sad osjeća sigurnije i zdravije, no ipak, kaže, žao joj je ljudi koji su joj htjeli pomoći poput roditelja i prijatelja. “Nažalost, to je bilo jače od mene. Sad se osjećam odlično”, zaključila je Ava.
