Iako jest da smo blizu da dođemo do 50% populacije koja je procijepljena, postoji globalno velik udio onih koji nisu procijepljeni, danas govorimo o Delta varijanti, pa Delta+ varijanti, rekla je Bubaš
U Hrvatskoj je cijepljeno malo više od 46 posto ukupnog stanovništva, no nikako da se dođe do kolektivnog imuniteta. Marija Bubaš, pomoćnica ravnatelja HZJZ-a rekla je u HRT-ovoj emisiji Otvoreno kako je situacija ozbiljna i zabrinjavajuća.
Mislili smo da smo došli do “platoa” i stagnacije, ali sada vidimo da broj novozaraženih raste i tu smo gdje jesmo, moramo se pridržavati mjera i pametno postupati. Iako jest da smo blizu da dođemo do 50% populacije koja je procijepljena, postoji globalno velik udio onih koji nisu procijepljeni, danas govorimo o Delta varijanti, pa Delta+ varijanti, ali to je sve skupa normalno. Morat ćemo se, ne znam koliko, pridržavati mjera”, ističe Marija Bubaš, pomoćnica ravnatelja HZJZ-a, u emisiji Otvoreno.
Dodaje da su cijepljene osobe u slučaju oboljenja u puno boljoj situaciji od onih koji se nisu cijepili. Vezano uz održavanje nastave, kaže da je u svim županijama situacijama vrlo ozbiljna, ali da nije ista situacija svugdje.
“Kada pogledate regije, imate vrlo visok udio pozitivnih u testiranima. Mogla bih reći iz ovog iskustva u protekle dvije godine, mogu reći da te naše mjere koje se donose, da postoji kočioni trag od tri do šest tjedana. Naravno, neizostavni rezultat svega jest koliko će ljudi poštivati te mjere”, kaže Bubaš.
Natko Beck, radiolog Dječje bolnice Srebrnjak i komunikator godine, kaže da su Hrvati dosta nepovjerljivi prema cijepljenju.
“Po nepovjerenju spadamo u Top nacije u Europi. To kod nas vučemo iz politike, nikad nismo dosegli povjerenje građana u institucije. Mi kao narod imamo nepovjerenje prema vladajućoj kasti, a to ima reperkusije na stavove građana prema zdravstvu”, kaže.
Kaže da je, kada je nedavno išao po “booster dozu”, vidio da ljudi osjećaju pritisak bolesti i to doživljavaju.
– Na početku su me rijetko ljudi kontaktirali oko bolesti, a u zadnje vrijeme stalno me netko kontaktira. Mislim da je pritisak virusa najvažniji faktor, da se ne zavaravamo oko toga kada ljudi razmišljaju o cijepljenju.
– Sve ono što država donese kao odluku, može biti superpametna, ali konačni efekt ne ovisi o tome koliko je ta odluka dobra, već koliko ćemo mi poslušati to i primijeniti. Pa da su i najbolji mozgovi svijeta nešto odlučili, pitanje je koliko će to ljudi prihvatiti, kaže profesor komunikologije na Sveučilištu u Dubrovniku Zdravko Kedžo.
Kaže da je povjerenje oko cijepljenja jako narušeno i da je Stožer trebao bolje komunicirati.
– Koliko god nešto bilo pametno, ovisi koliko će to ljudi poslušati.
Psihijatar Veljko Đorđević kaže da je još prije godinu dana govorio da će kriza vezano uz pandemiju otvoriti društvene pukotine.
– Mislio sam da idemo svi zajedno iz ove krize. Ovo što je kolega rekao, umjesto da se pukotine smanjuju, one se povećavaju. Kada se znanstvena zajednica treba staviti pod istu zastavu, svi mi zajedno, ja nisam vidio da je itko poradio na mentalnom stanju nacije. Ljudi odustaju od cijepljenja zbog straha, neznanja ili zbog lažnih informacija koje su preplavile društvene mreže. Najgori liječnici su oni koji misle da znaju, a nisu spremni učiti.
Đorđević smatra da je ovo velika pljuska hrvatskoj medicini da je tako mali broj ljudi cijepljen.
– Procijepljenost smanjuje težinu kliničke slike i mislim da nije kasno da se u Hrvatskoj, ali i šire svi nađu u zajedničkoj koloni da zaustavimo ovaj pomor koji nas je ovoga trenutka pogodio, ističe.
Odgovornost društvenih mreža je velika, kada se govori o cijepljenju.
– Mi koji nešto znamo, mi to možemo prezentirati ljudima, to je naša dužnost kao liječnika. Nije mi jasno da šef MUP-a govori o pandemiji, da je taj Znanstveni savjet… Tu je puno stvari koje se mogu propitkivati. Poanta je da čovjek nauči iz grešaka, nije niti Svjetska zdravstvena organizacija bila bez grešaka, ističe Beck.
Vezano uz teorije zavjere, kaže Đorđević da u ljudskoj prirodi postoji skepsa.
– Ali ako smo u Savjetu, normalno je da različito mislimo. No, kada se odluka donese, ona mora biti jedinstvena. Što će onda ljudi o tome misliti, koji o tome nemaju pojma? Počelo je sve s različitim informacijama o cjepivima. Klasična jedna kompetitivna farmaceutska igračka. Tko će cijepiti? To je isto bilo pitanje. Kome vjerovati, pa moraš vjerovati svojem liječniku obiteljske medicine.
