Činjenica je da vjerojatno negdje dvije trećine ljudi u Hrvatskoj se više ne može razboljeti i zato ti brojevi toliko padaju, smatra Gordan Lauc, član Vladina znanstvena savjeta
Koliko su opravdane epidemiološke mjere koje su još uvijek na snazi u Hrvatskoj?
Povoljna epidemiološka situacija u Hrvatskoj otvorila je logično pitanje – je li vrijeme za ukidanje mjera. RTL-ova Potraga zato je istražila koliko su opravdane mjere s kojima još uvijek živimo iako smo brojeve novozaraženih sveli gotovo na minimum.
– Da se mjere ukinu, vjerojatno se ne bi dogodilo ništa, smatra član Vladina Znanstvenog savjeta Gordan Lauc.
Između ostalog, svoju tvrdnju temelji i na nedavnoj masovnoj proslavi košarkaškog naslova u Zadru.
Gordan Lauc ne smatra da se radi o slučajnosti i ima objašnjenje zašto se u Zadru nije razbuktala epidemija.
“Ljeto je loša sezona za ovaj virus, znači virus se puno neučinkovitije širi, ljudi imaju manje teške simptome i to je recimo ono što smo vidjeli prošlo ljeto. A sada na prošlo ljeto trebamo dodati da nas je pola u Hrvatskoj preboljelo, da smo još jedno 40 posto odraslih cijepili.
Naravno ti brojevi se ne mogu zbrojiti jer se u jednom dijelu preklapaju ali je činjenica da vjerojatno negdje dvije trećine ljudi u Hrvatskoj se više ne može razboljeti i zato ti brojevi toliko padaju”, tvrdi Lauc.
Građani se pitaju ako nema zaraze na okupljanju poput zadarske utakmice gdje se preklopilo puno faktora rizika, jesu li nam epidemiološke mjere uopće više potrebne.
“Kada bi mi sada doslovno ukinuli sve mjere vrlo vjerojatno se ne bi dogodilo ništa kao što se nije dogodilo ništa kada smo imali rally u Zagorju, kada je bila norijada, kada su bile proslave nakon izbora, kada je bila proslava naslova u Zadru i ako se vratimo korak u natrag čak i nakon potresa u Sisku i Petrinji nismo imali velik broj zaraženih.
Prenaglašava se u medijima uloga mjera”, kaže Lauc.
Ugostitelji okupljeni u Nacionalnu udrugu smatraju da im država dovoljno ne pomaže, da obračunavaju preveliki PDV i nikako ne mogu shvatiti koja je razlika između ljudi koji sjede uz stol i otvaraju usta zbog čaše od onih koji to isto čine kako bi objedovali.
“Kad vidite neka druga događanja koja su se dogodila, koja su imala veći broj okupljenih ljudi na jednom mjestu bez pridržavanja bilo kakvih mjera, kad vidite koliko su se okupljali dok barovi i kafići nisu radili, e onda se zapitate zašto to mora biti tako. Imamo barove koji imaju svoje tržište koje funkcionira, država nema dovoljno fiskalnih kapaciteta za pomoć kakva bi trebala biti. Ovi mogu raditi, oni ne smiju raditi. I taj dio nam nikako nije jasan. Ako se unutra može sjediti, ako postoje sjedeća konzumna mjesta, mi smo rekli možete anulirati šank da se ljudi ne okupljaju oko njega, no sjedeća mjesta nema razloga da se ne puste u rad. Ti ljudi ne rade od 28. 11.”, kaže Jelena Tabak, predsjednica Nacionalne udruge ugostitelja.
Pavić Šimetin: Zatvoreni prostori su problem
Ivana Pavić Šimetin ispričala nam je razloge zbog kojih se ne dozvoljava rad kafićima i klubovima u zatvorenim prostorima.
“Nama je za sva ova okruženja koja ste naveli najveći problem što ne znamo tko je od ljudi prisutan i ne znamo tko je s kim bio u kontaktu. I vi kada imate osobu koja je u takvom okruženju pozitivna i to pratimo tijekom cijele ove pandemije, vi ne možete znati koga je ta osoba u jednom kafiću ili klubu gdje je bila sve mogla zaraziti i tko su te sve osobe koje trebaju ići u samoizolaciju da ne bi potencijalno zarazu širile na druge osobe”, kaže Ivana Pavić Šimetin.
Lauc, pak, kaže:
“Sada smo na tako malim brojevima da čak imamo sporiji pad ili blagi rast, to nije nikakav ozbiljni zdravstveni rizik zato što ono na što se trebamo fokusirati nije broj ljudi kojima smo testom našli virus u nosu, već koliko imamo teško bolesnih i koliko ih završava u bolnici, a danas je to 20 dnevno na području Hrvatske i to starijih ljudi.”
Zamjenica Capaka na kraju je komentirala kada se možemo nadati ukidanju svih mjera.
“Nadamo se da neće trajati godinama, da će ovoj epidemiji jednom doći kraj, ali ono isto što moramo znati je da nekakva normala kakvu smo poznavali prije pandemije da se ipak s njom moramo pozdraviti na neko vrijeme i prihvatiti da neke te svoje običaje i navike moramo ipak mijenjati. Pa samo kada gledamo tu masku, bilo nam je na početku čak i malo to smiješno nositi i neugodno, a sada je neugodno onima koji na sastanak dođu bez maske. Tako da su to neke stvari na koje se može naviknuti i mogu se prihvatiti da postaju sastavni dio života”, kaže Pavić Šimetin.
