Sarah Sands je prije osam godina nožem usmrtila osuđenog pedofila koji je zlostavljao njena tri sina, au BBC-jevom dokumentarcu ona i njeni sinovi pričali su o svemu.
Njezina tri sina, koji su prvi put razgovarali zajedno, u intervjuu za BBC rekla su da ih je svu trojicu seksualno zlostavljao , a otkrili su i kako sada misle o onome što je njihova majka sljedeće učinila.
Naime, jedne jesenske večeri u istočnom Londonu 2014. Sarah Sands izašla je iz svoje kuće s kapuljačom navučenom na glavu, naoružana nožem. Potom se uputila u susjednu zgradu, u kuću jednog starijeg čovjeka. Sarah je tada, nakon što je stigla, izbola Michaela Plesteda osam puta, nakon čega je muškarac iskrvario na smrt , javlja BBC .
Speaking as a child victim of abuse whose mother killed her abuser, I have huge admiration for these boys.
Seeing your mother in prison takes away a part of your soul. Supporting her and speaking out publicly of their own abuse for others is incredible.https://t.co/69I8XeyKGN
— David Challen (@David_Challen) November 23, 2022
Michael Plested tada je imao 77 godina i bio je osuđivani pedofil. U to vrijeme bio je suočen s novim optužbama. Optužen je za seksualno zlostavljanje dječaka u Silvertownu, dijelu istočnog Londona u kojem je živio.
Pravno, kao i u svim slučajevima ove vrste, imena dječaka nisu mogla biti objavljena dok je suđenje u tijeku. Sada je prvi put javno objavljeno da su tri dječaka umiješana u ovaj slučaj sinovi ubojice Michaela Plesteda – Sarah Sands.
Sarin najstariji sin Bradley, koji je tada imao samo 12 godina, prošle se godine odrekao prava na anonimnost kako bi otkrio zlostavljanje.
U intervjuu za BBC News, njegova mlađa braća blizanci, Alfie i Rhys, sada su učinili isto. Imale su 11 godina kada je njihova majka Sarah ubila muškarca optuženog da ih je seksualno zlostavljao.
Danas ovi dečki imaju 19 i 20 godina i sjećaju se kada su kao djeca saznali što im je majka učinila. Govoreći zajedno s majkom, rekli su da je odrastanje dok je bila u zatvoru bilo teško. I dok njihova majka kaže da žali što je učinila, njezini su sinovi vrlo iskreni o tome što je učinila
“Ono što mislim je: kapa dolje za ono što sam učinio. Neću to poreći”, rekao je Bradley.
“To nas je učinilo sigurnijima”, istaknuo je Alfie.
“Noćne more nisu prestale, ali dale su nam osjećaj sigurnosti jer nismo morale hodati ulicom misleći da će on iskočiti iza ugla”, kaže Alfie.
Rees, koji je tada imao 11 godina, rekao je da je dobro znati da je mrtav.
No, često nam se događalo da se probudimo usred noći plačući pitajući: gdje je mama?“, dodaje Rees.
“Živio je doslovno preko puta nas”, dodaje Bradley.
“Mogao bih otvoriti onaj prozor tamo”, kaže pokazujući, “i vidio bih njegovu kuću.”
Sarah Sands se sa svojom obitelji preselila u novi dom samo nekoliko mjeseci prije ubojstva. Sprijateljila se s Plestedom, koji je živio sam.
“Mislila sam da je divan starac. Kuhala sam mu, pazila na njega, uvijek mu pravila društvo kad sam imala vremena”, kaže sada.
Plested je u trgovini sortirao novine, a subotom su s njim radila neka djeca.
“Pitao je može li Brad pomoći i bio je tako uzbuđen”, kaže Sarah. Kaže da je Plested provodila vrijeme s njezinim najstarijim sinom i da je postupno imala više pristupa blizancima. Pozvao je trojicu dječaka u svoj dom.
Blizanci su joj jedne večeri otkrili da ih je Plested seksualno zlostavljao dok je bio u stanu. Nakon tjedan dana, Bradley je otkrio isto.
Plested je tada uhićena i optužena za zločine nad svojim sinovima. Dok je čekao suđenje, sudac mu je odobrio jamčevinu i rekao da se može vratiti kući. Sarah je izjavila da je bila izbezumljena. Zatim je obitelj preselila k majci.
“Cijeli svijet se zaledio”
U noći napada, Sarah je snimljena nadzornom kamerom kako odlazi u Plestedov stan. Sarah kaže da ga je htjela zamoliti da prizna krivnju za optužbe i poštedi svoje dječake gnjavaže odlaska na sud.
#SarahSands is a national hero! This is what justice is👊K.A.S.P pic.twitter.com/PGjsvqAM3L
— Deadman (@deadman1942) November 23, 2022
“Nisam znala što radim tamo”, kaže ona.
Sands je, opisujući trenutke u kojima je lišila života pedofila koji je optužen za silovanje njezinih sinova, izjavila da joj je on rekao da joj djeca lažu .
“Shvatio sam da sam napravio veliku grešku. Nije pokazao strah i nimalo kajanja u bilo kojem smislu. Rekao je: Vaša djeca lažu. Cijeli svijet se ukočio. Imao sam nož u lijevoj ruci i sjećam se da ga je pokušao zgrabiti, “ rekla je. Tvrdi da ga nije namjeravala ubiti.
Nekoliko sati kasnije predala se policijskoj postaji s krvavim nožem i odjećom. Sudac je kasnije na suđenju rekao kako ne vjeruje da je “racionalno razmišljala o tome do čega bi uzimanje noža moglo dovesti”, ali je dodao da je “siguran da je imala na umu mogućnost njegove uporabe”.
Sarah Sands je osuđena za ubojstvo iz nehata, a ne za ubojstvo, na temelju toga što je izgubila kontrolu. U zatvoru je bila tri i pol godine, ali je kazna kasnije povećana na sedam i pol godina jer je kazna bila preblaga. Suci prizivnog suda rekli su da nije učinila ništa da pomogne Plestedu i da nije nazvala hitnu.
U zatvoru je provela gotovo četiri godine.
“Uzela sam zakon u svoje ruke. Uvijek sam odgajana da preuzimam odgovornost za svoje postupke”, kaže sada.
Kao samohrana majka iza rešetaka, trojica dječaka živjela su s bakom dok im je majka bila u zatvoru.
“Bilo nas je puno u jednoj sobi. Nije bilo privatnosti”, rekao je Bradley za BBC.
Alfie kaže da su trojica braće “nešto propustila”. Viđali su je jednom mjesečno u redovnim posjetima zatvoru.
“Ponekad samo želiš reći svojoj mami problem”, kaže on sada. Njihovi prijatelji su znali što se dogodilo. Ali Bradley kaže da se sjeća da su drugi ljudi pitali: “Gdje ti je mama? Nikada je ne vidimo.”
Na pitanje žali li što je okončala život Michaela Plaisteda, rekla je: “Apsolutno.”
“Ja donosim život na svijet”, dodala je.
Sarah Sands puštena je iz zatvora 2018. Njezini sinovi kažu da su se od tada uspjeli ponovno povezati s njom.
“Ne postoji ništa što bi prekinulo obiteljsku vezu”, dodaje Bradley.
Dječaci kažu da su požalili što su kao djeca otkrili zlostavljanje.
“Kada bismo svi držali jezik za zubima, imali bismo mamu, išli bismo u kupovinu, išli u kino, radili bismo ono što bi normalan dvanaestogodišnjak radio”, kaže Bradley.
Ali kažu da sada shvaćaju da je važno da žrtve progovore.
“Bit će teško, ali ide na bolje”, kaže Rees. ”
“Uvijek treba reći. Bolje je razgovarati. Ako ne, bit će samo gore”, zaključuje Alfie.
