Jelena Veljača, glumica i osnivačica inicijative Spasi me, gostovala je u N1 Studiju uživo gdje je govorila o slučaju zlostavljanje djevojčice.
Veljača je odmah naglasila kako su sastanak s ministrom imali dogovoren i prije nego što se dogodio slučaj djevojčice iz Nove Gradiške, ali da se sada on nametnuo kao glavna i najvažnija tema tog sastanka. Napomenula je kako je Josip Aladrović prvi ministar koji je pokazao političku volju i s kojim su uspjele uspostaviti dijalog, piše N1.
“Tražit ćemo da nam se da na uvid dokumentacija o tome što se doista dogodilo jer do javnosti i nas dolaze oprečne i zbunjujuće informacije. S jedne strane ministar smjenjuje ravnatelja i komunicira da je bilo propusta, a s druge strane v.d. ravnateljica komunicira ‘ako je bilo propusta’. To u ovakvim slučajevima ne bi trebalo biti nejasno”, kaže Veljača.
Ističe da će tražiti da se vidi koji su to propusti, je li dijete trebalo biti izuzeto i zašto nije bilo. Kada dobiju informacije vidjet će može li stručni tim odgovarati kazneno ili prekršajno. “Koliko sam shvatila po izjavama pravnika, ni oni ne znaju točno mogu li odgovarati za propuste koje su počinili, ako ih je bilo. Tražit ćemo da to bude svojevrsni primjer odgovornosti koju Centri za socijalni rad imaju u ovakvim slučajevima”, dodaje.
Napominje i kako smijenjeni ravnatelj u javnosti i dalje komunicira da se oni ne osjećaju odgovornima te da je to neprihvatljivo.
“Druga tema sastanka s ministrom Aladrovićem je da se konačno suočimo s problemom neadekvatne kontrole nakon što je obiteljsko nasilje jednom prijavljeno i osuđeno. Mehanizmi su vrlo kompleksni i različiti. Žene koje su žrtve obiteljskog nasilja često se vraćaju u krug nasilja i to je kompleksno pitanje psihologije žrtve obiteljskog nasilja.
Sigurna sam da ovo nije jedini slučaj, nego je samo rasvijetljen ovim tragičnim događajem. Treba vidjeti zašto je odlučeno da se obitelj opet spaja nakon što je dijete izuzeto na zahtjev roditelja. Treba vidjeti zašto je spajanje obavljeno i kako je obavljeno. Ako je ono obavljeno tijekom 5 mjeseci u kojima je dijete zlostavljano treba vidjeti kako je moguće da se to ne vidi”, veli Veljača.
Dodaje i kako je osim strukturalnih promjena, koje se spremaju, ključno vidjeti koliko je djece u situaciji da su vraćeni roditeljima koji u anamnezi imaju obiteljsko nasilje.
“Mislim da su promjene nužne na svim nivoima. Nužne su i ovakve koje su gašenje požara, neke brze mjere koje mogu biti važne i simboličke, no nužne su i promjene što se tiče edukacije timova koji rade u centrima za socijalnu skrb. Nužno je i zapitati se što se događa na fakultetu. Te promjene se mogu vidjeti kroz 5 i 10 godina kada izađu nove generacije. Činjenica je i da su loši uvjeti u centrima u kojima ljudi rade”, rekla je.
“Na svakom od sastanka je uvijek bilo govora o tome kako rade i da su potkapacitirani, svi smo svjesni te tematike i ne želimo je ignorirati. Pitanje je koliko se ljudi upisuje, koliko ih diplomira i koliko ljudi nakon faksa želi ostati u tom poslu. To je pitanje za ministra. Nadam se da i mi pomažemo pri povratku tog povjerenja ljudi socijalnim radnicima.
Čini mi se da ljudi nemaju povjerenja u socijalne radnike i da to radnicima stvara frustraciju. Čini mi se da su socijalni radnici osjećaju jako napadnuto u ovakvim situacijama. Treba razumjeti i vox populi, odnosno glas naroda na društvenim mrežama. Socijalni radnici su postali službene osobe 2020. nakon one pucnjave kao svojevrsna zaštita, ali i odgovornost”.
Rekla je i kako je socijala rak rana našeg društva, a u pitanju su najranjiviji – djeca.
ŠTO ĆE BITI ULOGA POVJERENSTVA?
Objasnila je i koja bi bila uloga Povjerenstva o čijem osnivanju razgovaraju s ministrom.
“Povjerenstvo je jedan od naših inicijalnih zahtjeva međutim ono je tada bilo otklonjeno s pregovaračkog stola jer je bio prekompleksan zahtjev u budžetnom smislu, ali mi smo ga stalno vraćale na stol. Moram priznati da tek kad se ministar Aladrović pojavio da se pojavila i politička volja. To je nezavisna institucija u kojoj ne sjede ljudi iz ministarstva i centara.
Zapravo je već pred kraj strukturiranja, dugo su se tražili mehanizmi, ono će biti treća instanca za pritužbe rada na centre. Prva je sada ravnatelj, ako on donese negativnu odluku po pritužbi, onda se ide na ministarstvo i ako oni donesu negativnu odluku to je kraj. Po mišljenju inicijative to je jako incestuozno jer kontroliraju sami sebe. Povjerenstvo bi bilo treća instanca i ako ono utvrdi drugačije mišljenje od ravnatelja i ministarstva onda se predmet vraća ministarstvu.”
Zaključila je napomenom kako Povjerenstvo ne može imati stegovne ovlasti kao nezavisno tijelo, ali kako vjeruje da će njihovo mišljenje, koje će biti javno, biti ključno za odluke ministarstva.
