Naime, književnik je usporedio odnos vlasnika klubova i vlasti prema njemu u odnosu na odnos prema estradnim zvijezdama a upravo u toj usporedi otkrio da je koliki je honorar na jednom koncertu zaradila Severina.
Najprije je spomenuo Acu Lukasa i otkrio kako je u Linzu u Austriji nastupio pred nekoliko stotina ljudi koji su ulaz platili 50 eura, dok je kod njega ulaz bio besplatan te je došlo 50 ljudi. Uz to, navodi, Aci je bio nastup i plaćen, dok je književnik prodavao knjige.
“Meni ništa, osim što sam prodavao knjige. Kada sam pitao zašto, menadžer tog kluba mi je rekao da svatko ima svoju vrijednost na tržištu. Rekao mi je: ti si ljudima nepoznat. Kažem – da, ali nisam došao na kokainu, probudio sam najljepše, bili su trijezni, rekli da nikada nisu doživjeli ovako nešto plemenito, životno, da ih pokrene, oživi.
Da, kaže, ali za nas bi bilo puno isplativije da su bili pijani, i drogirani, tada više troše, na tvom nastupu jedva da je netko nešto popio”, nastavlja objašnjavati književnik.
“Nastupao sam nedavno u istom gradu gdje i Severina, isto dan za danom, isto troškove pokrivala općina, meni samo put, njoj i sve ostalo. Kada su mi rekli cijenu njenog nastupa (50.000 eura), pitao sam ih: Jeste li vi okej sa sobom, to je novac građana, od tih para biste čitave godine mogli imati kulturne događaje.
Rekli su mi – ovako je lakše, a i ovako ćemo privući ljude sa strane. Rekao sam – jedan dan, i to je to. Rekli su mi – manje dana, manje posla, a i možemo reći – bila nam je Severina, što više hoćete”, ispričao je Simić.
Meni, naravno, nisu platili ništa. Takav je bio dogovor, i uvjet da dođem – može, ako je besplatno, ako ne, para nema. Poslije, razmišljam, jesam li 50.000 puta gori od Severine ili 20.000 puta gori od Ace Lukasa.
U eurima mislim, isto sam na sceni, isto izvodim razne stvari, isto su mi prijatelji odsvirali i otpjevali razne matrice, koje me pokrivaju dok nastupam. Koga briga. Što je tržište, što su mediji, koliko te ima u njima, toliko vrijediš”, nastavio je.
“Uđeš u reality, odmah si sveprisutan. Zanimljivo da je Kija Kockar, reality zvijezda, kada je izdala svoju autobiografiju, koju nije napisala, imala veću tiražu od svih mojih dosadašnjih knjiga, tiraža, izdanja ukupno štampanih, ikada.
Djevojka koja nije pisac, djevojka kojoj je netko drugi napisao knjigu, djevojka koja nije iz tog svijeta, ali se godinama prenemagala po realityjima. I čitava izdavačka mašinerija je stala iza nje, iza Ace Lukasa isto”, napisao je Simić.
“Meni nikada nijedna knjiga nije stajala u izlogu knjižare, niti vidjela knjižaru. Jedino što ih poklonim knjižnicama, to je to. U 90% slučajeva ih ni ne otkupe. Ne žalim se, samo konstatiram. Koliko je nešto vrijedno.
Nešto nula eura, nešto 50.000 eura. Zar sam stvarno tolika nula? Ili vrijedim barem, što kaže Balašević u pjesmi Noć kada sam preplivao Dunav, krajncaru više”, zaključio je književnik te se kasnije osvrnuo i na još jednu zanimljivu priču sa Severinom.
“Podijelila Severina par puta moje objave. I ja sam jednom napravio foru, misleći na moju tadašnju simpatiju Milicu. Vidiš, i Severina me čita, ti me ne čitaš. Nije mi bila namjera samopromocija, nego da nasmijem. I jedna žena mi se javila, i napisala, nešto u stilu – prije koji dan sam naručila tvoje knjige, čim mi stignu, bacit ću ih.
Toliko je nas kvalitetnih žena, vrijednih, kojima nisi dao na značaju, a nju spominješ. Tada sam naučio dvije važne lekcije, prvo o zavisti i osveti.
A drugo da to što je netko poznat, slavan, zvijezda – ne znači da je više vrijedan od nekog nastavnika, ili radnika, koji nikada nije bio spreman na razne javne igre, kako bi uspio. Od tada se trudim da podjednako uvažim ljude. Gledam kakav je čovjek”, ispričao je Simić.
“A toj ženi sam zahvalan, što mi je otvoreno priznala koliko ju je to povrijedilo. Nas, zaista, zavede nečija slava i puno puta budemo manipulirani. Javnim pričama o nekome spremni smo podrediti se toj osobi, a ne shvaćamo da su to, ipak, samo priče iza kojih stoji propaganda, mediji.
Nekada je netko suštinski dobar, a nekad, sve suprotno. Ne kaže se džabe – šou biznis – u kojem mnogi, ipak, ne žele sudjelovati”, zaključio je ovaj srpski književnik.
