Za to je potrebno ogromno kolektivno znanje i samouvjerenost. Vjera u filozofiju da najviše metara treba prijeći lopta, a ne igrač. . Momčad Zlatka Dalića se ukopala, usporila igru i radila ono što inače radi, pišu Englezi
“Hrvati su još jednom pokazali da su gospodari šetajućeg nogometa”, piše ugledni engleski dnevni list The Guardian.
Hrvatska reprezentacija slavila je protiv Japana nakon raspucavanja penala 3-1, a heroj utakmice Dominik Livaković obranio je čak tri penala. Japan je na poluvrijeme otišao s golom prednosti da bi u nastavku u 55. minuti susreta Perišić poravnao.
“Iako Dalićevoj momčadi nedostaje brzine, stekla je naviku izmoriti protivnike. Jer dok oni trče i izmore se, Hrvati šetaju i čuvaju se. To je na vlastitoj koži spoznao Japan”, piše navedeni izvor i slikovito ilustrira tezu:
“Sprint prema Pašaliću kada je zabio pobjednički penal mnogima je bila jedina trka te večeri”
“Mario Pašalić zabio je odlučujući penal i prema njemu su poletjeli suigrači. Većini njih bila je to najveća brzina te večeri na terenu. Ipak, pobjeda Hrvatske na penale bila je izgledna čim je utakmica ušla u produžetke. Fanatični Japanci su se ispuhali, a na scenu su stupili hrvatski znalci. Njihov trijumf nad zabavnom i lijepom, ali naivnom igrom suparnika bio je neizbježan kao izlazak sunca.”
The Guardian zatim objašnjava zašto je tekst naslovio onako kako je to uradio: “To nije uvreda, nego činjenica. Nijedna druga vrhunska reprezentacija nije toliko spora, ali je toliko sposobna da to na kraju uopće ne bude važno. Za to je potrebno ogromno kolektivno znanje i samouvjerenost. Vjera u filozofiju da najviše metara treba prijeći lopta, a ne igrač.
“Japan je više puta gazio Hrvatsku, ali je nije pregazio”
Tijekom 90 minuta Japan je više puta trkom gazio Hrvatsku. Posebno impresivno su to radili bek Junya Ito i krilni napadač Ritsu Doan. Logično bi bilo da momčad s toliko energije, brzine i sposobnosti izleti iz odličnog obrambenog bloka, trkom razbije suparnike i u produžecima.
Ali s druge strane bila je momčad koja u život dolazi usporenom snimkom. Momčad Zlatka Dalića se ukopala, usporila igru i radila ono što inače radi. To nas je podsjetilo na Hrvatsku u produžecima protiv Engleske u polufinalu SP-a u Moskvi prije četiri godine. Istina, Luka Modrić je tada odigrao spektakularno, a protiv Japana rezervirano.
“Hrvatska je umorila Japan čak i s umornim Modrićem”
I takav je umalo zabio golčinu iz poluvoleja te krasno vanjskom poslužio Perišića. To je bilo sve što smo vidjeli od Modrića. Ali Hrvatska ima naviku da vas izmori tako da vas pri tome ostavi potpuno nesvjesne toga. Lakoća kojom Hrvatska to izvede zahvaljujući tehničkoj sposobnosti ima uspavljujući učinak, kao da je riječ o nepisanom sporazumu da je to neumitno, onako kako mora biti.
Uvjerenje Hrvatske da će bez obzira na to koliko proces bio dug i mukotrpan na kraju završiti po njenom je teško zarađeno. Dok smo uživali u Perišićevom velemajstorskom golu, sjetili smo se da je on jedini na terenu zabio u finalu SP-a. Japanci su pokazali krasnu igru, zabavnu i dominantnu, ali nemaju ono što ima Hrvatska. Iskustvo koje ti daje viziju potrebnu da utakmicu usmjeriš kamo tebi paše.”
“Japan su šetnjom doveli do ruba litice. Isto spremaju i Brazilu”
The Guardian je uvjeren da se filozofija igre Hrvatske neće promijeniti skorim umirovljenjem njenog ideologa Luke Modrića (37): “Njegov 13 godina mlađi zamjenik Lovro Majer unio je živost i zamalo zabio na kraju produžetaka. Ali ovo je bila noć za metodične i temeljite. Hrvatska nije zgazila Japan.
Ona ga je šetnjom odvela do ruba litice. Modrić je igru napuštao mrseći kosu, ne izgledajući zabrinut da su mu odbrojani dani na najvećoj sceni. On i Hrvatska će sve ovo što su napravili Japanu ponoviti i protiv Brazila. Neymara, Viniciusa i društvo će svesti na tempo koji odgovara Hrvatskoj. To bi favorite za svjetski naslov moglo poslati kući.”
