Nekoliko riječi posvetio je i košarkaškoj reprezentaciji bivše države i silasku s postolja
“Zaboli me više ku**c za rat. Za četnike i ustaše, za antivaksere i sve ljude ograničene pameti koji nam ne dopuštaju da živimo normalno.”
Poručio je to u intervjuu za srpski Nedeljnik legendarni hrvatski košarkaš Dino Rađa, govoreći o ratu na ovim prostorima.
– Zaboli me tko je prvi počeo, tko je više pogriješio. Odbijam sudjelovati u tim pričama, koje su samo hrana za idiote koji nemaju druge sreće nego da se mrze. Da mi je vidjeti da se ljudi puste normalno živjeti. Sjećam se kao da je bilo jučer, sedamdesetih godina je malo dražih gostiju bilo od Nijemaca. Ej, Nijemci s kojima smo ratovali 25 godina ranije, bili su nam dragi gosti, a danas, 30 godina od rata, ljudi i dalje hrane svoje duše tim pričama. Biramo živjeti kao psi, a ne kao ljudi. I to me ubija. Zato neću više govoriti o tome – rekao je Rađa.
Splićanin se nakon toga osvrnuo na bivšu državu za koju smatra da bi, da je opstala, i danas dominirala u košarci.
– Uvjeren sam, da se Jugoslavija nije raspala, bila bi vječni europski prvak. Znači, od 1989. do 2225. godine nam ne bi nitko prismrdio. Utakmica s Dream Teamom iz 1992, hm, mislim da bismo to izgubili. Mi smo u toj utakmici bili tanki za još pet-šest igrača koji bi se mogli isprsiti i suprotstaviti, ali mislim da ni svi zajedno kao Jugoslavija ne bismo dobili taj tim – rekao je.
Nakon Jugoslavije, komentirao je aktualna zbivanja u hrvatskoj košarci te je istaknuo što vidi kao problem.
– Kažu, Hrvatska nema razigravača. Pa što će ti razigravač, što ga moraš imati, igraj bez njega. Radi ono što je radio Phil Jackson. Košarka je oduvijek, i prije Phila i svih drugih, bila igra trojice. Trojica igraju s loptom, ostala dvojica ometaju i odvlače pažnju. Može se igrati i dva na dva ili jedan na jedan, ali je osnova košarke u tri na tri. A ni Philovi Bullsi nisu imali nekog razigravača – kazao je.
Rađa je kazao da su košarkaši Jugolastike bili kao Beatlesi nakon čega je ispričao anegdotu.
– Tijekom snimanja čuvene serije La casa de papel nešto ne ide kako treba i direktor fotografije okuplja ekipu. Drži govor i kaže: ‘Ljudi, moramo biti malo kao Jugoplastika.’ Sada kada je bila premijera pete sezone, odlučio sam ga iznenaditi. Otišao sam na premijeru i sjeo u drugi red. On je bio u prvom. I kada je projekcija završila i svjetla se upalila, vidio me”, otkrio je Rađa i dodao:
– Čovjek je umro od sreće. Poklonio sam mu žutu Jugoplastikinu majicu i on je pred par tisuća ljudi skinuo sve sa sebe, ostao gol do pasa i obukao tu majicu. Eto kakav je fenomen Jugoplastika. Mi smo bili košarkaški Beatlesi.
