Trener svih trenera 2018. godine rezervirao je mjesta u jednom zagrebačkom restoranu gdje je počastiti obitelj i najdraže mu prijatelje. Tada još nije znao da mu i u kafiću, u kojem svako jutro pije kavu, pripremaju iznenađenje. Mali poklon, tek da Ćiro vidi koliko je omiljen. Okupilo se njegovo društvo i zapjevali mu “Sretan rođendan”. Naš najuspješniji trener govorio je ranije da je rođendane volio slaviti samo kao dijete.
– Mama bi mi spremila tortu, a ja puhao u svjećice. Bio sam najsretniji kad sam ih ugasio u jednom dahu. Kako su godine prolazile, sve više sam trebao puhati i to bi me rastužilo – govorio je Ćiro.
Upravo zbog rođendana, za koje je majka pazila da se dobro proslave u njegovoj obitelji, rado je govori o djetinjstvu. Uživao je voziti bicikl bez ruku, a kao devetogodišnjak, kad bi otac zaspao, ukrao bi motocikl.
– Susjedi su me vidjeli i tužili, a otac im nije vjerovao. Pitao me je li istina, a ja kažem: ‘Kakav motor? Gdje ću ja to voziti? – prisjetio se ranije.
Pričao nam je i kako pamti ulazak Nijemaca u Travnik te sebe kao dijete koje je gnjavilo oficire.
– Došao bih jednom i upitao koliko je sati. On izvadi džepni sat i odgovori, a ja isto pitam drugoga. Nisu se ljutili – prisjećao se Ćiro.
Majka, govorio nam je ranije, imala je najvažniju ulogu u njegovu životu. Poštovao ju je, volio i uvijek slušao. Čak i kad se istinski zaljubio, oženio je onu koja se svidjela majci.
– Imao sam veliku ljubav u Sarajevu, ali nije bila na dobru glasu. Otac je htio pričati s njom, a ja nisam dao. Rekao sam mu da se ne miješa. No onda je došla majka. A ona je na mene imala takav utjecaj da je mogla čak i ljubav moju ugušiti. Sarajka joj nije odgovarala, a Zdenka jest. Cijeli život sretan sam s njom, ne bih izdržao 50 godina da nisam – govorio je Ćiro.
Svoju životnu suputnicu Zdenku upoznao je u Rijeci. Imali su unajmljene sobe na istom katu, a Ćiro ju je Vespom vozio u školu. Zdenka je tada bila maturantica, a Ćiri je bilo 27 godina. Kad je Zdenka imala tešku prometnu nesreću i zamalo izgorjela u automobilu, liječnici su joj davali tri posto izgleda da preživi. Ćiro je tad, kaže, ostavio sve, i novac i nogomet, da je spasi. Taj mu je rođendan, kaže, bio najtužniji u životu.
– Okrutno djetinjstvo i kasnije egzistencijalne teškoće obilježili su me za cijeli život. Radu i disciplini od malih me je nogu naučio život – rekao nam je Ćiro.
Kad bi, isticao je, svi koji su mu zavidjeli na blagostanju morali proći njegov put, odustali bi i nijedan mu, uvjeren je bio, ne bi zavidio.
Davnih je godina kao ekonomski emigrant došao u Švicarsku, istodobno je bio igrač, trener i radio u jednom atelijeru za dekoraciju. No zaradom se nije mogao pokriti. Stanarina je, prisjećao se, bila 500 franaka, a njemu bi ostajalo 400.
– Neimaština me je odredila pa sam rano shvatio koliko je važno imati moć. A ne možeš je imati ako nemaš novac – pričao nam je ranije.
Naglašavao je da u Švicarsku nije došao kao nogometna zvijezda, ali osam godina poslije postao je švicarski izbornik. Prvi stranac izbornik u povijesti švicarskog nogometa. Uzeo je Vevey, klub koji nitko nije htio, u četvrtoj ligi i dizao ga svake godine do prve lige.
– Svratio sam na sebe pozornost – govorio je ranije Ćiro kojemu su od vlastitih rođendana draži bili oni njegovih unuka.
Brinuo se o njima, ali isticao je, jednako je strog kao i prema svojoj djeci. Bio je pobornik discipline u svakom pogledu.
– Ako nisi strog, odoše djeca na stranputicu. Kad su Barbari bile četiri godine, poželjela je lutku. U džepu sam tad imao pet franaka. Lutka stoji baš toliko, kao i pizza koju sam htio večerati. I umjesto večere kupio sam joj bebu – govorio je.
Upravo uz djecu vezani su i trenuci kad je jedini put u životu osjetio nemoć. Silno je želio sina, a prije nasljednika dobio je dvije kćeri.
– Htio sam da se zove Joško ili Anto, po braći, a moja kći Barbara već ga je nazvala Miroslav. Zbog takvih sam se stvari osjećao nemoćnim – pričao nam je.
Trener svih trenera dodao je tada i da mu je jedno od dražih slavlja bilo upravo u redakciji 24sata. Kad je 2016. godine ušao u lift, nije mogao ni sanjati što ga očekuje. Pjesma, pljesak i poljupci koji su letjeli na sve strane bili su samo dio slavljeničke atmosfere koja je oduševila Ćiru.
