Prije četiri godine Ivan Rakitić (34) je s hrvatskom nogometnom reprezentacijom ostavio srce na terenu, a na vratu ponio srebrnu medalju sa SP-a u Rusiji. ‘Raketa’ je bio jedan od najvažnijih hrvatskih igrača, i to ne samo u Rusiji, već u svih 106 utakmica koje je odigrao za ‘vatrene’.
Međutim, Rakitić se ostavio ‘kockastog’ dresa i sada podržava reprezentaciju iz topline svojeg doma. Tijekom Mundijala u Katru trenira u Sevilli, čiji je kapetan. U intervjuu za Uefu Rakitić je otkrio kako se osjeća kao gledatelj, a ne igrač hrvatske reprezentacije.
“Lud je osjećaj, baš mi je teško gledati utakmice kod kuće, pa čak i idućeg jutra ići u trening-kamp na trening s klubom, pomalo je čudan osjećaj. Ali zaista sam sretan i ponosan na igrače iz reprezentacije”, rekao je Rakitić za službenu stranicu UEFA-e. “Teško mi je otvarati Instagram jer, naravno, pratim dečke. Kad vidim sve fotografije i detalje, vrlo mi je teško što nisam dio toga.”
Ali UEFA nije razgovarala s Rakitićem zbog Svjetskog prvenstva, nego zato što je jedan od 33 igrača koji su nedavno zaslužili UEFA-in certifikat za nogometni menadžment. Time je bivši hrvatski reprezentativac napravio prvi korak prema novoj karijeri, nakon što prekine igračku.
Položio uz Eduarda da Silvu
“Bilo je to nevjerojatno iskustvo koje mi je puno pomoglo. Vrlo je teško jer je to dugoročna obaveza, nije nešto što možeš obaviti u dva tjedna, nego traje devet ili deset mjeseci. Za vrijeme ljetnih praznika ili u predsezoni moraš raditi, biti u tome. Ne možeš samo reći da ćeš se uhvatiti toga, nego zaista naporno raditi”, rekao je Rakitić.
Između ostalih, s njim su u generaciji još jedan bivši hrvatski reprezentativac Eduardo da Silva i Srbin Branislav Ivanović, a Rakitić hvali atmosferu među polaznicima: “Svi smo mi poput velike obitelji. Imamo puno zadaća koje radimo zajedno. Naravno, neke radiš i sam, ali timski rad je vrlo važan tijekom cijelog tečaja.”
Bivši igrač Barcelone govorio je i o ulozi ambasadora UEFA-ine fondacije za djecu. “To je nevjerojatno, možda i najbolji dio nogometne karijere je to što možeš biti dio te UEFA-ine fondacije. Zaista sam ponosan na tu humanitarnu udrugu jer pokušava staviti osmijeh na dječja lica, dati im ljubav, sve što nogomet može.”
