Novak Đoković, najbolji srpski tenisač, progovorio je o ratu u Ukrajini. Kao dijete iskusio je dva rata, prvi koji je uslijedio raspadom Jugoslavije, a potom i bombardiranje NATO-a:
– Jedino što mogu reći, kao dijete rata, je da nitko ne pobjeđuje u ratu. Rat je najružnija stvar na svijetu, čovjekov najgori izum. Vidio sam dva rata, građanski rat u Jugoslaviji i NATO bombardiranje. Vidio sam patnju svoje obitelji, siromaštvo svoje zemlje. Rat je nešto puno veće od nas, samo se molite Bogu da ga sutra prekine – rekao je Đoković pa progovorio o osjetljivoj temi, Kosovu:
– Želim otići na Kosovo sa svojom ženom Jelenom i krstiti djecu tamo. Znam da je tema jako osjetljiva. Tamo još uvijek postoji konflikt, bez oružja trenutno, ali tenzije se osjećaju. Ne želim se baviti politikom, ali za svakog Srbina je Kosovo srce, centar naše kulture, našeg identiteta, tradicije i religije.
‘Nisam antivakser’
Priča o njegovom neslavnom putu u Australiju prošle godine prepričana je brojno puta, ali Đoković i dalje ističe:
– Ja nisam ‘antivakser’ i nikad nisam rekao da jesam. Ja sam za izbor, branim slobodu izbora, slobodu odlučivanja što ćete ubrizgati u svoje tijelo, a što ne. Jednom sam to objasnio BBC-ju po povratku iz Australije, ali su tada eliminirali mnoge moje rečenice. One koje im nisu bile zgodne. Tako da više nikada ne bih govorio o ovoj priči.
– Kakvo je to mjesto gdje su me držali? Zatvor. Nisam mogao otvoriti prozor. Ostao sam manje od sedam dana, ali sam zatekao tamo mlade ljude, ratne izbjeglice, koji su bili tamo jako dugo. Moj slučaj je služio da ih rasvijetli, skoro svi su oslobođeni i to me tješi. Mladi Sirijac je tamo bio već devet godina. Sada je u SAD-u. Kada se vratim ovog ljeta, želim ga vidjeti na US Openu. Osjećam se povezano s njim.
Pričao je Đoković s Talijanima i o poznanstvu redatelja Emira Kusturice…
– Da, i on je još jedna osoba od koje sam puno naučio. Možda se u nekim stvarima ne slažem, ali on je pravi, pošten čovjek. Onaj tko ima hrabrosti za vlastite ideje, i brani ih od pritiska medija. Znam i ja nešto o tome, s pritiscima koje sam morao podnijeti u zadnje tri godine