Ambiciozni cilj ograničavanja globalnog zatopljenja na +1,5 stupnjeva Celzija izgleda sve manje vjerojatan, upozorava nova znanstvena studija.
Istraživači sa Sveučilišta Washington izračunali su koliko je zagrijavanje već zajamčeno na temelju prošlih emisija ugljičnog dioksida, metana, dušikovog oksida i aerosola poput sumpora i čađe. Rezultati studije sugeriraju da do 2029. godine Zemlja ima dvije trećine šanse da barem privremeno premaši zagrijavanje od +1,5 stupnjeva Celzija, čak i ako sve emisije prestanu te godine, prenosi Zimo.
U međuvremenu, do 2057. postoji dvije trećine šanse da će Zemlja barem privremeno premašiti i globalno zatopljenje od +2 stupnja Celzija, piše u spomenutoj studiji.
Znanstveni tim, predvođens Michelle Dvorak, u novom je istraživnaju koristio klimatski model kako bi proučio što bi se dogodilo s temperaturom Zemlje ako bi sve emisije iznenada prestale svake godine od 2021. do 2080., uz osam različitih puteva štetnih emisija.
Apsolutni “najbolji scenarij”
Za nas je važno pogledati koliko se buduće globalno zatopljenje može izbjeći našim djelovanjem i politikama i koliko je zagrijavanje neizbježno zbog prošlih emisija. Mislim da to prije nije bilo jasno razjašnjeno, koliko će se buduće zagrijavanje dogoditi samo na temelju onoga što smo već emitirali, ističe Dvorak.
Model koji su Dvorak i njezin tim koristili pokazuje da postoji 42 posto vjerojatnosti da je svijet već opredijeljen za zagrijavanje od najmanje +1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijske temperature, čak i ako se emisije odmah zaustave.
Međutim, ta vjerojatnost raste na 66 posto ako se emisije ne smanje do 2029. godine. Iako je zaustavljanje svih emisija koje stvaraju ljudi praktički nemoguće, istraživači kažu da je to apsolutni ‘najbolji scenarij’.
Prethodne studije bile su usredotočene isključivo na emisije ugljika, no Dvorak i njezin tim su otkrili vrlo različite rezultate kada su razmatrani i drugi staklenički plinovi uključujući metan, dušikov oksid, sumpor i čađu.
Različiti plinovi mogu zagrijati ili ohladiti planet, pri čemu su neki kratkotrajniji, a drugi se zadržavaju u atmosferi vremenski puno duže.
Primjerice, onečišćenje česticama reflektira sunčevu svjetlost i ima blagi učinak hlađenja, iako se te čestice talože iz atmosfere mnogo brže od plinova koji zadržavaju toplinu. To znači da bi zaustavljanje svih ljudskih emisija istovremeno proizvelo privremeni porast od oko 0,2 stupnja Celzija, za otprilike 10 do 20 godina, navodi se u studiji.
Ovaj rad razmatra privremeno zagrijavanje koje se ne može izbjeći, a to je važno ako razmišljate o komponentama klimatskog sustava koje brzo reagiraju na globalne temperaturne promjene, uključujući arktički morski led, ekstremne događaje kao što su toplinski valovi ili poplave, i mnogi ekosustavi. Naša studija je otkrila da smo u svim slučajevima prošlih emisija posvećeni dostizanju vršnih temperatura oko pet do 10 godina prije nego što ih iskusimo, ističe Kyle Armour, koautor navedene studije.
Na temelju nalaza, istraživači kažu da je preostali ‘ugljični proračun’ znatno manji od prethodnih procjena. “Naši nalazi čine još hitnijim to da moramo brzo smanjiti emisije”, naglašava Dvorak.
Znanstvenici tvrde da bi se strategije za sprječavanje katastrofalnih klimatskih promjena također trebale usredotočiti na smanjenje drugih ‘uvelike zanemarenih’ zagađivača uključujući metan, prizemni ozonski smog i dušikov oksid.
“Borba s ugljičnim dioksidom i kratkotrajnim onečišćujućim tvarima u isto vrijeme nudi najbolju i jedinu nadu čovječanstvu da stigne do 2050. bez izazivanja nepovratnih i potencijalno katastrofalnih klimatskih promjena”, zaključak je studije.
