Moja žena, mama i bake nekad ne razumiju što se sve radi na terenu pa me pitaju gdje je gol. Pa evo danas su ga vidjele’, rekao je nakon sinoćnje utakmice
Svojim tek drugim pogotkom za reprezentaciju Ante Budimir odveo je Hrvatsku na šesto uzastopno europsko prvenstvo. Napadač (32) Osasune iskoristio je Sosin ubačaj te zabio jedini gol na utakmici.
Hvale ga i strani mediji. Nakon utakmice španjolska Marca objavila je tekst s naslovom “Budimir odveo Modrića i Hrvatsku na Euro”.
Budimir je rođen u Zenici, no zbog rata bio je prisiljen napustiti dom i preseliti se u Veliku Goricu. Otac mu je poginuo u automobilskoj nesreći pa je njega i sestre blizanke podigla majka.
Mama se žrtvovala za nas, sve nam je omogućila – ponosno je govorio.
Nije mami Janji bilo lako s troje male djece, ali sve je napravila za njih.
– Sestre su blizanke, starije su godinu dana od mene. One imaju svoj privatni posao, zajedno rade. Obje su završile Ekonomski fakultet, zbog toga su i mene natjerale na fakultet. Ipak nije na prvome mjestu, tu su obitelj i nogomet – kaže Budimir, koji je nogomet počeo igrati sa sedam godina.
– Krenuo sam u ljeto 1998. godine, kad je Hrvatska osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Nogomet je uvijek bio prva ljubav, iako sam imao kratki izlet u rukomet. Kad je Hrvatska osvojila zlato na SP-u u Portugalu 2003. godine, trenirao sam rukomet tjedan dana, ali kad me trener htio registrirati, odlučio sam da je nogomet prva ljubav – otkriva Budimir.
Supruga je izbjeglica iz Vukovara
Ante je izbjeglica iz Žepča, a supruga Monika…
– Upoznali smo se u Velikoj Gorici. I ona je izbjeglica, ona je iz Vukovarka – kaže nam Ante.
– Bilo je to kod kina, tamo se družili, ja sam je na biciklu vozio prema doma… Dugo smo zajedno, jako se dobro poznajemo i drago mi je da je uz mene. Razumijevanje u braku je potrebno – rekao je jednom prilikom otac trojice sinova, Iliji i Tomi ove se godine pridružio još jedan brat.
Što će biti kad završi igračku karijeru, hoće li ostati u nogometu, postati možda trener ili pak ekonomist?
– Možda nijedno ni drugo. Želim uživati u trenutku, igrati na visokoj razini dok mogu, a onda ćemo vidjeti kad se karijera završi.
Tko ne trči dovoljno u klubu, ide na utrku bikova
U emisiji Roberta Knjaza uoči Svjetskog prvenstva u Katru prisjetio se karijere i govorio o asocijacijama na slova koja je izvukao.
– “S”. Split. Imam tetu u Splitu i uvijek volim tamo doći. Prekrasan grad. “L” kao lubenica. Kad smo bili mali, nismo imali auto i mama nije mogla prevesti lubenicu doma. Kad sam položio, od tada svako ljeto kupujem hrpu lubenica. Mogu je pojesti šest kila.
Grad u kojemu živi, Pamplona, poznat je po utrci bikova u kojoj sudjeluju i ljudi. I zna biti jako opasno.
– Nisam nikad trčao, nisam imao priliku. Dvije godine je zbog korone bila pauza, a onda sam bio na odmoru tako da sam izbjegao. U ugovoru u Osasuni imamo da tko nema dobre GPS-ove ide na trčanje. Što su GPS-ovi? Oni uređaji koji ti kažu koliko si otrčao na utakmici i kakve imaš performanse – rekao je pa se prisjetio susreta s bikom iz prve ruke:
– Stric je imao bikove, išao ga je prodati i trebalo ga je izvesti iz štale. Nas šestorica smo ga morali pomaknuti, imao sam 20 godina, moji stričevi kršni, veliki ljudi, ali nismo uspjeli ni centimetar. Netko najhrabriji mu je došao iza glave i tek se onda pomaknuo. Kada on odluči da neće, neće.
S Oršićem sam preko skele išao na treninge
Kad bi mogao biti životinja, kaže, bio bi orao.
– On je najnabrijanija ptica. Ne bih htio biti zmija, po podu si non-stop, gmižeš, prašina ti ulazi u usta…
Knjiga ili film?
– Film. Dosta mi je čitanja, faksa i svega. Više volim pogledati film. Najdraži mi je “Život je lijep” od Benignija.
Skuplja li nešto?
– Volim skupljati lopte. Od svake sezone u kojoj sam igrao, pogotovo ako sam zabio u toj sezoni, a jesam. Pa ih čuvam ispod kreveta. Mama, jednom ću to sve počistiti ispod kreveta. Znaš da te volim…
Krenuo je u Radniku iz Velike Gorice.
– S kvarta sam vidio stadion u Gorici i tako sam krenuo na treninge. Tamo sam bio do 16. godine. I onda sam otišao u Inter. Tamo sam igrao s Oršićem, dvije i pol godine smo kao klinci proveli na terenu i poznajemo se jako dobro. Išli smo na trenkače, tamo preko skele, došli bismo autima, i to nije bilo kakva skela nego na sajli ona. Znali smo se zavaliti da nas prebaci na drugu stranu pa onda autobusom na trening. To mi je ostalo u sjećanju.
U Crotoneu se ljubi non-stop kad se nekog vidi
Kako mu je bilo u Crotoneu?
– Luda priča, ludo okruženje, Calabria… Tamo je opće poznata ta mafija Ndrangheta, Cosa Nostra je na Siciliji. Ljubi se non-stop na svakom uglu kada se nekoga vidi. To je baš neobično tamo. Na Mallorci sam bio godinu i pol dana, prekrasno vrijeme, prekrasan otok, uživali smo tamo. Bio sam jako zadovoljan na terenu i u klubu tako da nakon toga otvorila se opcija doći u Pamplonu u Osasunu. Imaju stil igre koji mi odgovara i u kojem se dobro osjećam na terenu.
Nedavno je potpisao ugovor do 2027. uz otkupnu klauzulu od 10 milijuna eura. Tamo će, lako je moguće, i završiti karijeru.
Budimir je praktični vjernik. Drag mu je, kaže, sveti Ante Padovanski.
– U nedjelju uvijek idem na misu. Kad igramo doma organiziram se, mise su cijeli dan. Kada je gostovanje gledam gdje je najbliža crkva oko hotela i to je to. Uvijek se nađe slobodno…
Frizura? Bitno mi je da pokrijem rez na glavi
Kakvu frizuru voli?
– Bitno mi je da pokrijem rez, imam ga na glavi sa stražnje strane. Kao klinac sam pao na rub bazena, tako da mi frizura nije bitna, već da pokrijem taj veliki rez koji imam. Išao sam u Pulu na šivanje, dečki su čekali u busu, ali dobro je prošlo.
Igra glavom od 1 do 10?
– Devet. Imam malo ćoškastu glavu, nekad su me zvali “ćoško”. Znam loptu nekad pogoditi ćoškom glave i bude tu svega. Nekad znam biti tvrdoglav, tvrda glava.
I ta glava je zabila gol vrijedan Europskog prvenstva.
