U Beogradu i dalje traje potraga za nestalim 27-godišnjim Splićaninom Matejem Perišem. On je, podsjetimo, nestao u noći s 30. na 31. prosinca iz beogradskog kluba “Gotik”. Njegov otac Nenad Periš i dalje se nalazi u srpskoj prijestolnici.
“Vjerujte, više ne brojim dane, samo čekam da mi telefon zazvoni, da mi se javi Matej ili da mi neko javi da mi je sin pronađen. Realnost je ta koja me najviše muči, prošlo je puno vremena od Matejeva nestanka, ali onda pomislim kako još uvijek ima detalja koji ukazuju na to da je Matej živ. I to je ono što me drži na životu”, poručio je Periš, prenosi Blic.
Matejev otac kazao je da mu je skoro svaki dan isti te da su mu najteža jutra jer mu na pomisao odmah dođe Matej te se zapita što ga čeka danas. “U kontaktu sam sa srpskom policijom, koja se trudi biti mi uvijek dostupna”, dodao je.
Prije dva dana Nenad je bio u Smederevu gdje se također traga za Matejem. “Išao sam vidjeti potragu i prostor gdje traže Mateja. Dunav je velik kao more, širok je četiri do pet kilometara, ogroman je to prostor. Popodne idem u crkvu, nastojim prošetati malo s prijateljima, da dođem sebi. No, opet šećem uz rijeku jer mi je to mjesto, ta rijeka, jako bitna. Imam osjećaj da sam bliže Mateju i da ću dobiti odgovore, iako mi neke stvari još uvijek nisu jasne”, kazao je Periš.
Ovdje u Beogradu sam isključivo da nađem svoga sina, a poslije toga možemo razgovarati o razlozima nestanka i o tome što je i kako bilo. Da sada pretpostavljam stvari i razloge, potpuno bi me izludilo i od “šume ne bih vidio stablo” – kaže nam Nenad Periš.
Mnoštvo pitanja visi nad Nenadovom glavom, a on još uvijek nema odgovore na njih.
– Da ste vi došli na to mjesto gdje se sve to odvijalo, i vi biste imali ista pitanja kao i ja. Prvo biste vidjeli o kolikim se udaljenostima radi, pa biste postavili pitanje kako je Matej uopće došao do tamo. To su udaljenosti koje se teško za toliko vremena mogu prijeći i brodom, pa je samim time još više neshvatljivo kako se to sve moglo dogoditi.
Pa taj mobitel čiji se signal pojavljuje dva sata i dvadeset minuta poslije nestanka, pokraj Velikog ratnog otoka. Pa, pretpostavka da je mobitel dao signal u vodi, a ne može se zbog dvije bazne stanice točno odrediti točka signala, a Mateja nigdje ne vidimo.
Sve su to pitanja ne koja nemamo odgovore. Da se traži neki predmet, onda bi netko možda i mogao nešto zaključiti i staviti točku na potragu, ali kada se traži čovjek, to nije nimalo lako, jer se čovjeka ne možete tako lako odreći – govori Nenad Periš.
Moram biti jak
Sa svojom obitelji u Splitu čuje se dnevno nebrojeno puta.
– Čujemo se svaka dva-tri sata. Muče se. Dok sam ja tu, oni su koncentrirani na vijesti iz Beograda. Svatko od njih to doživljava na svoj način, svatko ima s Matejem drugačiji odnos, ali nastojimo ne govoriti o tome, o prošlosti. Matej je uvijek tu, u svim našim razgovorima – kazuje Nenad Periš.
Zanimalo nas je odakle crpi snagu da nakon svega ostane normalan?
– Crpim snagu iz ljubavi prema svome sinu i prema svojoj obitelji. Ja moram biti jak, jer kada to ne bih bio, to bi se odrazilo i na ostale članove moje obitelji.
Ne dao Bog da se itko više nađe u ovakvoj situaciji. Svi bi roditelji isto reagirali. Zato ja moram biti prisutan tu, moram biti razborit, moram biti na raspolaganju onima koji mi tragaju za sinom, moram se truditi da nešto prepoznam, možda nešto banalno što bi moglo biti od koristi za potragu.
Ja svaku večer liježem i ujutro ustajem s istom mišlju. A to je da nađem Mateja. Moram zbog svog sina biti takav, razborit i koristan – zaključuje Nenad Periš.