Nije prošlo niti tri mjeseca otkako je Hrvatsku šokirao slučaj premlaćivanja 2,5-godišnje djevojčice iz Nove Gradiške.
Malena Nikoll je u Klaićevu bolnicu primljena sa strašnim ozljedama glave, liječnici su ostali zgranuti kao i cijela javnost.
Umrla je ubrzo nakon toga, a u javnosti se pokrenula cijela rasprava o efikasnosti centara za socijalnu skrb nakon što je otkriveno da je Nikoll iz udomiteljske obitelji gdje joj je bilo dobro više od dvije godine, vraćena u svoju biološku obitelj koja je bila poznata po nasilju.
Majka tragično preminule dvoipolgodišnje djevojčice iz Nove Gradiške ispričala je svoju stranu te mučne tragedije te tvrdi kako nije ubila svoju djevojčicu
Najmanja djevojčica, mislim manja, i ova, mislim, preminula moja mala, igrale su se i naletjele su na jedan autičak. Njih dvije su se igrale i ta moja, preminula malena, i jednostavno nije se mogla zaustaviti i malena ova do nje se zabila u nju i ona je pala i udarila glavom u zid. I to je bilo to. Ja sam onda uzela nju u ruke i istrčala van.
A što ste vi rekli policiji?
Ja sam prvo iz početka priznala krivicu na sebe, da ne bi danas, sutra, malu ovu koja je u biti i kriva za to. To je bila jedna obična nezgoda.
A dobro, što ste vi rekli policiji točno? Kako je to izgledalo?
Ja sam, kad su me prvi dan ispitali, prvu noć sam, ja sam rekla da ja nisam ništa napravila, da nisam kriva, da nisam joj ništa napravila. Sutradan su oni meni došli reći da ja nešto kažem, bilo što. Da sam izmislila priču, da sam ja nju stavila na stolicu i da sam je udarila glavom o zid. Eto tako. Da ne bi danas, sutra moja mala ova koja se igrala s njom, da ne bi nju danas sutra zvali ubojicom.
Eto tako. Da ne bi danas, sutra moja mala ova koja se igrala s njom, da ne bi nju danas sutra zvali ubojicom”, ispričala je.
Dodala je kako ne zna kako da joj ljudi sada nakon svega vjeruju da govori istinu. Ipak, otkriva zašto je lagala.
“Pod pritiskom sam morala priznati. Oni su mi rekli da ću ja dobiti 20, 30 godina zatvora i da će mi donijeti djecu u posjet, a ja kad sam čula da će mi donijeti djecu u posjet, ja sam bilo što izmislila”, rekla je.
U policijskom izvješću su navedena dva hematoma na glavi.
“E, pa te ozljede su nastale od njezinog oca. On je nju tukao i maltretirao kao što je i mene. I svu djecu”, tvrdi majka.
Na pitanje zašto nije prijavila oca, kaže kako nije smjela.
“Kada su nam zvali da naša mala se vrati iz udomiteljske obitelji kući, oni su meni rekli još jedan ispad, još jedna rastava da će, ne da će nam uzeti samo tu malenu iz udomiteljske obitelji, što je bila, nego da će nam oduzeti svo troje djece”, objašnjava
Na pitanje je li ubila svoje dijete, kaže da nije.
“Ne, nikad, ni ne pomišljam na to niti sam ikad niti jedno dijete ne želim, odgovoran je njezin otac, moj suprug. Ja sebe smatram odgovornom i savjesnom i čistom majkom i to zna cijeli svijet”. rekla je.
Dodala kako još nije obišla grob malene Nikoll jer čeka da njen otac organizira prijevoz.
Ipak, priznaje da ju ipak znala udariti.
“Nikad, nikad, osim toga što sam rekla što sam davala izjavu i zato sam taj šamar joj jedan opalila i udarila sam je šibom, ali ovako nikad. Pa i ja sam kao dijete dobila jedan šamar ili šibu, ali nikad nisam bila zlostavljana”, rekla je.
Kaže da ju je udarila šibom “zato što je bila agresivna prema ovoj manjoj djevojčici, i jednoj i drugoj”.
“To je bilo nesvjesno, to nije bilo, to je bilo u brzopletom, ali nikad nisam bila nasilna, nikad u životu. Nikad, nikad, nikad”, tvrdi.
Dodala je kako nije masnice prikrivala šminkom.
“Ja sam nju šminkala zato što se ona voljela šminkati. Kad god sam se ja šminkala, šminkala sam i nju i ovu manju djevojčicu. Jer, udomitelji znaju, da se ona voli lakirati i šminkati. Kao što su i ju oni šminkali, udomitelji. Ona se voljela šminkati, ja to njoj nisam u početku branila. Jer htjela sam da se ona navikne na nas kao obitelj. Nisam joj htjela ništa braniti. Ja sam njoj davala štogod, samo da se dijete navikne”, rekla je.
Objasnila je kako je djevojčica ozljede imala po nogama, po rukama, po leđima., po stopalima, po nogama, po bedrima.
Odgovorila je i na pitanje tko je te ozljede nanio djevojčici.
“Ja sigurno nisam. Ja nisam. Pa ne bi ja mogla dijete nikad toliko. Pa to moraš imati čvrstu snagu da bi djetetu ostale plavice tolike i modrice”, dodala je.
Zašto kad ste došli u Centar za socijalnu skrb niste pokazali stopalo?
“A kome da pokazujem? Pa da mi uzmu i drugu djecu i nju? Pa odmah bi znači znali i odmah bi mi uzeli i ostalu djecu i nj”u.
Znači vi ste znali, ali niste prijavili jer ste se bojali?
“A kome prijaviti?”
Pa Centru za socijalnu skrb gdje ste bili.
“Pa zato vam i kažem. To se nije smjelo prijaviti. Nisam smjela prijaviti. Ja sam htjela prijaviti, nisam mogla prijaviti. Nije da nisam htjela. Ja sam htjela to milijun puta prijaviti”.
Jeste li vi svjesni da zapravo za sve optužujete supruga, po vašoj priči ispada suprug je za sve kriv, vi ste sve znali, vi niste krivi?
“Ja se smatram da sam kriva samo zato što sam šutjela, jer morala sam šutjeti. A onaj koji je zaslužan za to sve, to je on”.
Jeste li tražili pomoć romskih udruga?
“Ne. Ja nisam tražila nikakvu, samo sam tražila za tu vešmašinu od Kajtazija. Ja se nisam ni htjela deklarirati kao Rom, ali kad sam čula da se dijele vešmašine i to ja sam odmah pristala se deklarirati. Samo za tu vešmašinu da dobijem jer ja nisam imala nikad, prala sam na ruke”.
Jeste li vi u kontaktu sa suprugom otkako ste izašli iz zatvora?
“Ne, niti ja ne znam je li on izašao niti me zanima. Ja nemam pojma, oni su mene prvu pustili”.
A kako bi vi opisali svoj odnos?
“S njim? Ja s njim, nikakav. Mi imamo, kako bih, naša je ljubav bolesna ljubav. Mi se volimo i ne volimo. Ja praktički njega mrzim. Ne mogu ga podnijeti očima. Ali sam živjela s njim samo radi djece”.
Hoćete li se sad razvest od supruga?
“Naravno. Što prije moguće. Što prije. On ako hoće, ako ima novca, pa naravno da će imati, sigurno, neka se razvede. Evo ja mu sad govorim ovim putem, što prije neka se razvede od mene”.
