Don Ivan Turić opet napada. Srećom, ne malu djecu, nejač koja se ne može obraniti, nego odraslu čeljad.
U posjedu smo, naime, videa iz kojeg se jasno vidi kako je don Ivan Turić prošle nedjelje – dobro, datum se ne vidi, ali naš izvor tvrdi da je u pitanju bila nedjelja 20. lipnja – otvorenim gardom napao imotske svatove. I to iznenada, jednom crno-bijelom slikom i jednom veselom pjesmom. A svatovi, što će, digli ruke u vis i prihvatili. I sliku i pjesmu. Da ne kvare veselje. A tko je, uostalom, još vidio svećeniku se suprotstavljati. U Dalmatinskoj zagori, posvjedočit će svi do jednoga na ovome piru, većega grijeha od takvoga nema.
Don Ivan Turić širi halju. Sveti je čovjek, poput Mojsija. I bradu ima. A u rukama mu Jure i Boban. Jure Francetić i drug mu Rafael Boban. Očito friško skinuti s nečijega zida. Nad njima crna zastava na kojoj piše “Za dom spremni”, a svud uokolo soundtrack iz onog starog filma, snimanog četrdesetih godina prošlog stoljeća diljem Bosne i Hercegovine.
Svatovi cupkaju. Harmonika ih goni, ali uzalud, prizor je beskrvan, nedostojan čovjeka koji ga je poveo. Ni angažman gospođe u žutoj bluzi ne pomaže. Jedva da se itko oznojio ispod pazuha. Sve sami puljci. Tu su, a kao da nisu. Pjevaju o hrvatskim junacima, a misli im lutaju po švedskome stolu. Mladi i mlada posebno su nezainteresirani. On joj toči rakijicu, a ona ispija. Isto bi im bilo i da Parni valjak svira. Tek poneki gost sve snima mobitelom. Nikad ne znaš kad mu snimka može zatrebati.
Zovemo don Ivana. Da ga pitamo je li razočaran. Možda i ljut. Bijesan. Možda je zažalio što je sa svetom slikom, kao biserom pred svinjama, u svatove banuo. Jer, ako malo bolje pogledate i poslušate, neki, božeprosti, ni riječi kako spada ne znaju. Pomiješali su kitice kao lončiće i sad jadnoga don Ivana javno sramote.
Pozdravljamo ga s “faljen Isus”, ali ne javlja se. A dok se ne javi, ajmo malo o njemu, da se podsjetimo na njegovu znamenitost. Koja ni od jučer, dapače.
Turić je poznat po tome što je pobjegao iz SAD-a prije dvije godine, nakon što ga je nadbiskupija Galveston-Houston iz američke savezne države Teksas stavila na popis svećenika koji su optuženi za seksualno zlostavljanje maloljetnika. Turić je tijekom boravka u Americi služio u crkvama sv. Franje Asiškog u Houstonu, sv. Mihaela u Lake Jacksonu i sv. Vincenta Pavla u Houstonu.
Tamošnje svećeničke ovlasti ukinute su mu 1977. godine. Stigao je nalog za uhićenje, a onda je don Ivan iznenada otišao u Argentinu, da bi se nakon Domovinskog rata vratio u rodni imotski kraj.
Tamo je, kako smo nedavno pisali, 2019. godine od HDZ-ovog župana Blaženka Bobana dobio sedam tisuća kuna u svrhu katalogizacije umjetničkih djela zbirke don Ivana Turića. Riječ je o njegovoj vlastitoj zbirci umjetnina i kolekciji lijepih automobila.
Don Ivan Turić negira sve optužbe za pedofiliju, ali američka istraživačka novinarka Siobhan Flemning pokrenula je javni registar crkvenjaka optuženih za seksualno zlostavljanje maloljetnika, a u njemu je detaljno analizirala i život don Ivana te kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
Sve što je dosad objavila potkrijepila je sudskom i policijskom dokumentacijom, pa se tako doznaje da je don Ivana, u pratnji oca, policiji prijavio dječak mlađi od 17 godina kojeg je, kako piše, dirao po genitalijama, pokušavajući se seksualno uzbuditi.
Nije plaćao porez na svoje brojne nekretnine, pa ih je lokalna vlast prodala
Zanimljiva crtica iz biografije koju je sažela Flemning kaže da je don Turić u svega nekoliko godina službe u Teksasu uspio doći do čak sedam nekretnina.
I nakon prijave za pedofiliju vlasti su ga tražile zbog neplaćenog poreza na imovinu. Radilo se o četiri nekretnine koje je Okrug Harris u državi Teksas cijela četiri desetljeća kasnije prodao kako bi namirio dug za porez.
Rupa u vatikanskom zakonu
Iako su don Ivanu Turiću u SAD-u, odlukom tamošnje Katoličke crkve, oduzeta klerikalna prava, on je mogao, prvo u Argentini, a potom i u Hrvatskoj, nesmetano obavljati svećeničke dužnosti jer sve do 2001. godine pojedine biskupije nisu bile dužne informirati Vatikan ili Kongregaciju za nauk vjere o slučajevima pedofilije, odnosno seksualnog zlostavljanja maloljetnika.
