Najava zabrane rada trgovina nedjeljom nakon izbora: predizborni trik aktualne Vlade u svrhu dodvoravanja velikoj biračkoj masi od preko dvjesto tisuća mahom ženskih djelatnica, ili se ipak nazire povoljan ishod (još jednog) pokušaja Sindikata trgovine da za svoje članice ishodi tu famoznu slobodnu nedjelju?
Mnogima su puna usta važnosti slobodne nedjelje i njezine “svetosti”, no stvaran život osim odlazaka na nedjeljnu misu uključuje i druge obveze svjetovne prirode; primjerice, odlazak liječniku, u banku, na općinu, neki sastanak u školi… A tada slobodan dan vrijedi više baš tijekom radnog dijela tjedna nego u nedjelju. Ovdje zato donosimo dvije drugačije priče protagonistica (prodavačica, identiteti poznati redakciji). Obje su “butige” u Splitu, a potonja radi u sklopu velikog trgovačkog centra. Djelatnice u njima na problem radne nedjelje gledaju manje kritično, a to su nam i argumentirale.
Tada slobodan dan preko tjedna znači više nego slobodan dan nedjeljom. Slobodna Dalmacija razgovarala je s prodavačicama koje rade u splitskim trgovinama, jedna od njih zaposlena je u trgovačkom centru. One na problem radne nedjelje ne gledaju baš kritično, što su i argumentirale.
Premda je katolkinja, Dalmatinka priču o neradnoj nedjelji smatra precijenjenom. Prije rada u trgovini ova se žena brinula o obitelji, stoci i poljoprivrednim radovima na imanju. Kaže da joj rad u trgovini dođe kao plaćeni godišnji odmor.
“Lipo je imat slobodnu nedilju, ali mene spasi kad iman i priko tjedna slobodan dan jer onda ne moran pisat dan godišnjeg za otić, na primjer, na pregled u bolnicu zbog kronične autoimune bolesti zglobova s kojon cili život kuburin. Moja je životna situacija takva da su mi dica već poodrasla pa im nije potrebna mama ka prije, a u fazi san razvoda od muža i potriba mi je za svakom kunom.
Ako radin nediljom, na plaći to lipo osjetin, za dvi radne nedilje misečno ja platin struju; to nije za podcijenit. Ako iman slobodnu nedilju, drago mi je ako se potrefi pričest ili krizma nekome od rodbine, ali s druge strane onda mogu prikrižit slobodan dan unutar sedmice, a puno puta bi mi dobro doša”, govori trgovkinja za Slobodnu Dalmaciju.
NISU SVI VJERNICI
Zadovoljna je svojim poslodavcima, omogućeno joj je napredovanje i stalni ugovor, i u njezine ambicije u osamostaljivanju od supruga, o kojemu je ranije financijski ovisila, neradna se nedjelja baš i ne uklapa.
– Primijetila san da puno ljudi voli doć nediljon u dućan ka na neki izlazak. Čak i ako idu na izlet, prvo svrate u dućan kupit materijal za sendviče i sok; realno govoreći, nisu svi vjernici da nediljon idu striktno na misu, ali svi moraju jist – smije se naša sugovornica.
Od gorljive zagovornice nerada nedjeljom daleko je i druga prodavačica iz njemačkog lanca.
– Sve te priče o misi, nedjeljnom ručku i izletu u prirodu stoje, i po meni bi bilo idealno sljedeće: da se ne radi nedjeljom i još jednim danom po izboru u tjednu! Mislim da je tu šprancu već uveo Lidl, ali nemojte me uzeti za riječ – ograđuje se 50-godišnja prodavačica. E, tu nastaje puno veća frustracija od one vezane uz (ne)radnu nedjelju. No, krenimo redom…
– Dakle, ako imamo samo jedan dan u tjednu slobodan, meni osobno više odgovara da ne bude uvijek nedjelja jer, konkretno, ima dana kad moram ići na ultrazvuk štitnjače, a to sigurno ne mogu obaviti u nedjelju. Dakle, treba ti slobodan dan za pregled. Ili “obični” roditeljski sastanak; i za to mi treba slobodan dan, jer i to je događaj važan za moju obitelj, a ne samo misa.
No, stvarni je život nešto drugo, pogotovo za nas razvedene majke; mi smo često djeci i otac i majka. Čini mi se da se u Hrvatskoj inače kroje i predlažu zakoni koji idu u prilog samo konvencionalnim katoličkim obiteljima… i poslodavcima – predmnijeva trgovkinja zaposlena “u Nijemca”.
Rekosmo, za nju je puno više frustrirajuće svakodnevno radno vrijeme, koje je unutar trgovačkih lanaca do 21 ili čak 22 sata navečer tijekom ljetnih mjeseci i turističke sezone. Taj sat-dva prije kraja smjene ubitačno je i čak ekonomski neopravdano, smatra ona.
Dodaje i da ima ugodnu radnu sredinu, korektan odnos s poslovođama i svim kolegicama, jedna drugoj priskoče kad treba, mogu se zamijeniti za smjene i slično. K tomu, unatoč činjenici da nemaju visoku plaću, ne moraju – za razliku od nekih prodavačica – čistiti dućane jer to obavlja “vanjska agencija” rano izjutra, a lijep iznos regresa i božićnice standard je koji neke tvrtke mogu samo poželjeti. Te dvije stavke iznose, u njezinu slučaju, oko 3000 kuna, dakle, dvaput godišnje.
– Imamo i popuste na asortiman, i to u neograničenim količinama, pa opskrbim i kćer koja je udata i bližu familiju. Naknada za rad nedjeljom viša je po ugovoru za 35 posto, ali taj mi iznos ne znači previše; dragocjeniji mi je ponekad onaj slobodan dan u tjednu za obaviti neke stvari. Ponavljam, dva slobodna dana – nedjelja i još jedan po dogovoru – bila bi najhumanija opcija – poručuje naša sugovornica iz njemačke prodavaonice u sklopu velikog trgovačkog centra.
