Rehtee Begum iz Indije tvrdi da ima 124 godine što bi je moglo učiniti najstarijom ženom na svijetu. No, pitanje je koliko zaista ima godina zbog nedostatka dokumenata. Najstarijom živom osobom smatra se 118- godišnji Kane Tanaka iz Japana.
U Indiji 124-godišnjakinja koja tvrdi da je najstarija osoba na svijetu dobila je svoju prvu dozu cjepiva protiv Covida-19. NDTV izvještava da je Rehtee Begum iz okruga Baramulla u Kašmiru bila među više od 9.000 ljudi koji su na tom području u srijedu 2. lipnja primili cjepivo.
Gospođa Begum rekla im je da ima 124 godine, što je čak sedam godina više od Kane Tanake, Japanke koja trenutno ima 117 godina. Starija je i od Jeanne Calment, Francuskinje koja je preminula 1997. u dobi od 122 godine i koja je službeno proglašena najstarijom ženom ikad.
Indian woman, 124, found by Covid doctors could be oldest ever https://t.co/kvh99rT5C2
— Today Nigeria News (@todaynignews) June 4, 2021
Dužnosnici nisu dali dokaz o njezinoj dobi, ali iz Kašmirovog odjela za informacije i odnose s javnošću (DIPR) objavili su fotografiju na kojoj Begum prima svoju “prvu dozu”, rekavši da je njezina dob nevjerojatnih “124 godine”. Ako je dob koju navode službenici istinita, to čini Begum novom najstarijom ženom na svijetu.
Ranije ove godine najstarija osoba u Europi uspjela je preživjeti koronavirus jer srećom nije doživjela smrtonosne simptome. Bila je to francuska časna sestra Lucile Randon koja je 11. veljače proslavila 117. rođendan. Prema francuskim medijima, sestra Lucile bila je pozitivna na virus 16. siječnja, ne osjećajući nikakve simptome. Govoreći za francuske novine Var-Matin, rekla je: “Nisam ni slutila da imam koronavirus.”
Nakon pozitivnog testa, časna sestra bila je izolirana u domu umirovljenika u Toulonu, na jugu Francuske, daleko od ostalih stanovnika. Na pitanje francuske televizije BFM osjeća li se prestrašeno zbog koronavirusa, Lucila – koja je slijepa i koristi invalidska kolica – odgovorila je: “Ne, nisam se bojala, jer se nisam bojala smrti. “Sretna sam što sam živa, ali voljela bih biti negdje drugdje – pridružiti se svom velikom bratu, djedu i baki.”
David Tavella, glasnogovornik umirovljeničkog doma Sainte Catherine Labouré, rekao je da je sestra Andre “veliku sreću”. Govoreći za novine Var-Matin izjavio je: “Nije me pitala za svoje zdravlje, već za svoje navike. Na primjer, željela je znati hoće li se raspored obroka ili spavanja promijeniti. “Nije pokazivala strah od bolesti. S druge strane, bila je vrlo zabrinuta za ostale stanovnike.”
