9.1 C
Zagreb
Petak, 29 ožujka, 2024

Anesteziolog Nenad Karanović: ‘Respiratori mogu izazvati određena oštećenja pluća koja mogu biti životno ugrožavajuća’

Pročitajte još:

Doktor Nenad Karanović tvrdi da uz sve liječničke napore, postoje slučajevi kada respirator uzrokuje dodatne probleme

Više od 33 posto svih COVID bolesnika u Hrvatskoj koji su danas (utorak) bili priključeni na respirator nalazilo se u KBC-u Split, odnosno u COVID bolnici KBC-a Split na Križinama. Taj je postotak još je i dobar, budući da je prije 15-ak dana on bio 57,6 posto.

O respiratoru, za koji mnogi do pojave pandemije koronavirusa nisu ni znali, a smatraju ga spasonosnim uređajem kada je u pitanju taj virus, ali i mnoga druga medicinska stanja, razgovarali smo s prof. dr. sc. Nenadom Karanovićem, bivšim dugogodišnjim predstojnikom Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Split (JIL), koji nam je otkrio sve prednosti, ali i mane tog aparata.

– Bolesnici na respiratoru spadaju među najteže bolesnike i svi su životno ugroženi. Cjelokupan proces liječenja tih bolesnika je vrlo složen i zahtjevan te iziskuje izuzetne napore i znanje medicinskog osoblja, kako liječnika, tako medicinskih sestara i tehničara, koji su ključni u liječenju. Uzalud bi bila dobra opremljenost bolnica svim uređajima i mogućnostima da nema visoko stručnog medicinskog osoblja – govori dr. Karanović.

“Potreba za priključivanjem na respirator se donosi praćenjem kliničkog, laboratorijskog i radiološkog statusa bolesnika. Provodi se po posebnim smjernicama i protokolima da ne dođe do pogrešne odluke, bilo da se nepotrebno bolesnika priključi ili se zakasni s priključivanjem. Kada se procijeni da je bolesniku potrebna respiracijska potpora, opet se sve provodi po protokolu za takve situacije”, pojašnjava Karanović.

Ono što većina ljudi ne zna jest da su pacijenti priključeni na respirator – uspavani. “Razlog tome je prije svega medicinski, ali i čisto ljudski, psihološki. Bolesnik ako nije uspavan sam pokušava disati pa se može dogoditi da se opire respiratoru, što dodatno iscrpljuje bolesnika, a može izazvati i oštećenja pluća. Psihološki razlog je očigledan. Pokušajte zamisliti bilo koga pri punoj svijesti da nema zraka, a netko mu ubacuje taj zrak, uvjetno rečeno, na silu.

U određenim slučajevima, kod najtežih bolesnika uz tzv. sedaciju, sredstva za uspavljivanje, dajemo i mišićne relaksatore koji onemogućavaju samostalne pokušaje disanja. Razlog je u tome da se spriječi dodatno iscrpljivanje organizma neuspješnim pokušajima disanja.

Ovaj se postupak vrlo često među neupućenim ljudima pogrešno naziva umjetnom komom. Umjetna koma je sličan postupak, međutim pri provođenju ove mjere liječenja se daju vrlo visoke doze sredstava za sedaciju koja smanjuju rad mozga, da bi se mozak sačuvao od dodatnih oštećenja.

Pri ovom postupku potreban je i dodatni oprez i vrlo opsežan nadzor/monitoring bolesnika, kako različitim uređajima, tako i od medicinskog osoblja, ističe dr. Karanović.

Liječenje respiratorom nije jednostavno. Pri tom liječenju rabi se raznovrstan monitoring, koji ovisi o osnovnoj bolesti, očekivanom liječenju i medicinskim intervencijama.

– Najnužniji monitoring je mjerenje krvnog tlaka, pulsa, zasićenosti krvi kisikom, tjelesne temperature i praćenje stanja svijesti. Ovaj nadzor provodi, opet, izuzetno educirano medicinsko osoblje, prateći kliničku sliku bolesnika. Međutim, u tome nam pomažu različiti sofisticirani i vrlo složeni uređaji, koje posjeduju sve jedinice intenzivnog liječenja u razvijenim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj – ističe dr. Karanović.

Kako se provodi tzv. “skidanje s respiratora”?

– Kod svih bolesnika pokušavamo prekinuti strojnu ventilaciju što prije, zbog prije navedenih razloga, međutim, neki put nam to ne polazi za rukom.

Sam postupak prekidanja umjetne ili strojne ventilacije je proces, koji ovisno o stanju bolesnika, osnovnoj i pratećim bolestima može biti dugotrajan i trajati danima i tjednima. Provodi se po posebnim protokolima.

Ukratko rečeno, u prvim fazama se u velikoj mjeri ukidaju sredstva za sedaciju/umirenje, zatim se procjenjuje na temelju kliničke slike i laboratorijskih nalaza je li bolesnik uopće došao u tu fazu liječenja. Iza toga se prilagođava funkcija respiratora, da u manjoj mjeri dopusti bolesniku da i sam počne disati.

Ako se ova faza uspješno provede, ide se u daljnje povećavanje disanja samog bolesnika, a respirator mu samo još dodatno pomaže. Posljednja faza je kad bolesnik u potpunosti sam preuzme disanje, a respirator mu samo pomaže da nadvlada otpore u sustavu cijevi, opisuje dr. Karanović.

Svi ovi postupci se nadziru klinički, laboratorijski i naravno radiološki.

– Kada procijenimo da bolesnik sam može disati na temelju svih pokazatelja, bolesnik se odvaja od respiratora. Određeno vrijeme bolesnik još dodatno udiše zrak obogaćen kisikom preko cijevi u dušniku, a kada se procijeni da se i ta cijev može izvaditi, bolesnik ostaje i dalje pod stalnim nadzorom za slučaj da dođe do pogoršanja stanja.

Naglašavam da postupak liječenja nije završen kada bolesnika „skinemo“ s mehaničke ventilacije, tada počinje drugi dio liječenja vezan uz oporavak, koji također može biti vrlo kompliciran i za život opasan te zahtijeva izuzetnu pažnju, znanje i vještine, zaključuje prof. dr. sc. Nenad Karanović.

- Reklama-

Najnovije vijesti:

Povijesna odluka za Dinamo: Zajec je predsjednik Dinama! Skender dopredsjednik, izabran IO

Velimir Zajec novi je predsjednik Dinama! Na Skupštini je prisustvovalo 52. člana, osam iz liste 35 nije se pojavilo. Za...

Vrijeme:

Zagreb
vedro
10.2 ° C
14.3 °
8.1 °
77 %
1kmh
0 %
Pet
21 °
Sub
23 °
Ned
20 °
Pon
21 °
Uto
17 °

Tečajna lista:

EUR - Zemlje članice euro
USD
0,9141
GBP
1,1741
CHF
1,0426
CNY
0,1272
HUF
0,0025
- Reklama-

Pročitajte još:

Popularno: