“Moja majka umirala je u najgorim mukama i bila je svjesna svega do zadnjeg trenutka. To je bila najgora moguća agonija od koje se ni nakon tri godine nisam oporavila. Gušila se i preklinjala me da joj pomognem i da joj olakšamo muke. Budući da na kraju nije mogla govoriti, uzela je papirić sa stolića kraj kreveta i napisala drhtavom rukom – želim umrijeti. Molila sam da ju sediraju, ali su joj davali lijekove u dozama za djecu”, ispričala je Anamarija Sanseović Jutarnjem listu.
Majka joj je bolovala od multipli mijeloma, a u posljednjim danima imala je kanilu u vratu, infuziju, katater i PEG te je bila zavezana za krevet.
Bolnicu u kojoj je preminula ne želi posebno isticati jer, kako je rekla, bolnica nije kriva. Problem je u sustavu koji ne provodi dostatno palijativnu njegu.
“To su bile scene gore od egzorcista. Umirala je od gladi i žeđi. Govorila je ‘ne mogu više’, a ja sam molila boga da bude bez svijesti”, nastavila je Anamarija. Cijelo je vrijeme bila uz nju i čekala da njezinu majku prestane boljeti.
“Kad je jasno da pacijent umire i zna da mu je kraj, mora mu se olakšati i sedirati ga, da ne bude svjestan toga”, naglasila je i rekla da je samo željela da joj majka više ne pati.
