Modrić rijetko govori o teškim trenucima svog života
Kad je još bio dijete, najbolji hrvatski nogometaš svih vremena Luka Modrić doživio je veliku tragediju. Četnici su mu 1991. godine ubili djeda u Jesenicama. Dosad se nije znalo tko je odgovoran za to ubojstvo, no uskoro bi se moglo doznati.
Naime, bivšem zapovjedniku srpske specijalne jedinice policije na obrovačkom području Željku Badži odbijena je žalba na sudu u Splitu i protiv njega bi trebala biti podignuta optužnica. Naravno, ako istraga pokaže da za to ima elemenata, piše 24sata.
Neki od svjedoka tvrde da je sam Badžo pucao u djeda Luke Modrića, neki tvrde da nije. Nije on bio jedini ubijeni tog 18. prosinca 1991. godine, poginulo je još šestero civila.
On je pisao o tome kako mu je u ratu ubijen djed, ispričala nam je ekskluzivno Maja Grbić, učiteljica proslavljenog hrvatskog nogometaša Luke Modrića 2018. godine.
“Iako sam mali doživio sam već puno strahova. Strah od rata i granatiranje već pomalo zaboravljam. Događaj koji nikad ne mogu zaboraviti dogodio se prije četiri godine kada su četnici ubili moga djeda, kojeg sam puno volio. Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće”, napisao je mali Luka kad mu je bilo jedva deset godina.
Ovih dana županijski sud u Splitu odbacio je prigovor Žejka Badže, bivšem zapovjedniku srbijanske specijalne jedinice policije na obrovačkom području, o provođenju istrage za zločin protiv civilnog stanovništva. Istraga je pokrenuta još 1993. godine, a tek 2011. ispitani su i Đorđe Jelić i Bogdan Gagić, nekadašnji pripadnici milicije tzv. SAO Krajine. Njih se tada sumnjičilo se za ratni zločin nad civilnim stanovništvom, počinjen 18. prosinca 1991. u Jesenicama kad je ubijeno sedam civila, a među ubijenima bio je i Modrićev djed.
Neki od očevidaca tvrdili su da je Badžo osobno ubio djeda Luku Modrića, po kojem je hrvatski nogometaš dobio ime, a drugi su pak svjedočili kako je osobno ubijao druge civile. Splitski sud odbio mu je žalbu jer smatra da u ovoj fazi postupka iz dokumentacije i iskaza svjedoka proizlazi “dovoljna razina osnovane sumnje da su pripadnici jedinice koju je predvodio Badžo počinili navedene zločine”.
Badžo pak pobija taj iskaz, navodi kako svjedok nije rekao tko je točno ubio Modrićeva djeda te tvrdi da spomenutom jedinicom nije zapovijedao. Rekao je i da nije znao za zločine i da zločin nije mogao spriječiti.
Većina svjedoka su očevici kojima je djed Luka Modrić kobnog dana nosio hranu i vodu, jer su se skrivali pred četnicima u šumi. Nakon toga krenuo je natrag ne bi li odveo stoku na ispašu. No na povratku su ga presrela dva automobila, land rover i ‘marica’. Svjedok iz šume, rođak Luke Modrića, rekao je da je potom čuo kako netko trči, nešto viče… A zatim pojedinačnu pa rafalnu paljbu. Sljedeći dan rodbina je kod obiteljske kuće našla tijelo djeda Luke Modrića. A u mjestu Meki Doci posmrtne ostatke još šest žrtava.
Tek nakon provedene istrage može se odlučiti hoće li ona biti obustavljena ili će rezultirati podizanjem optužnice protiv Badže, smatra splitski sud, koji je žalbu odbacio.
– Nisam razumio što se dogodilo kad su djedovo tijelo donijeli u kuću. Jedino što sam osjetio bila je tuga. Otac me zagrlio, odveo do lijesa i rekao: “Sine, reci zbogom svome djedu.” Nisam shvaćao da je to posljednji put da ga vidim. Srce mi se para svaki put kad se sjetim kako je preminuo. Doslovno na kućnom pragu – stoji u autobiografiji Luke Modrića.
– Moj djed je ubijen, a ja sam prošao kroz puno stvari u djetinjstvu. No, to ti pomogne da sagledaš stvari i na kraju se ne brineš. Prihvatiš da je svaki poraz i svaka prepreka dio nogometa i naučiš živjeti s tim – rekao je Luka Modrić u jednom intervjuu i dodao:
– To je puno utjecalo. Ostavilo je ožiljke na mojoj obitelji, posebno na mom ocu. Bilo je to traumatično razdolje. Nije bilo lako, ali moji su se roditelji trudili da mene i sestru maknu od svih briga tako da nismo previše osjetili sve što se događalo. To je oblikovalo moj karakter i razvio sam se kao osoba, naučio sam se boriti, biti skroman i biti s obje noge ne zemlji. A svog djeda se sjetim svaki put kad osvojim nešto. Volio bih da može vidjeti što sam postigao. Volio bih da je s nama, ali sam siguran da me gleda odozgo i da je sretan zbog svega što sam napravio…
