Matej Periš nestao je u noći s 30. na 31. prosinca u Beogradu. Otad mu se gubi svaki trag, a njegov otac ne gubi nadu da će ga pronaći.
Prošlo je više od 100 dana od nestanka Splićanina Mateja Periša, a njegov otac Nenad Periš svakoga dana čeka informacije o pronalasku njegova sina.
“Ja samo čekam istinu i živim za istinu, kakva god ona bila. Ništa me drugo ne interesira. Ne živim od želje da ga pronađem, živim od želje da saznam istinu. Najveći problem je čekanje, iščekivanje, jer ako čekate ili iščekujete nešto što je nerealno onda ste u problemu i to nije dobro. Istina kakva god ona bila je ono što mi može dati mir”, rekao je Nenad Periš za Slobodnu Dalmaciju.
Prošlo je preko 100 dana od kad je obitelj doznala da je njihov sin nestao u glavnom gradu Srbije.
– Čim sam doznao tu groznu vijest, ukrcao sam se na prvi zrakoplov za Beograd i otputovao tamo, da bi što prije pronašao svoga sina i da bi srbijanskoj policiji bio od pomoći. Pitate me jesam li mislio da ćemo se Matej i ja za dan-dva vratiti zajedno u Split? Vjerujte, nisam znao koliko će sve to skupa trajati. Neki moji prijatelji iz Splita su htjeli ići sa mnom u Beograd, da bi mi bili podrška. Međutim, ja sam odbio tu mogućnost jer nisam znao koliko ću ostati u Beogradu – kazuje Periš.
‘Vjera mi puno pomaže da ostanem pribran, nogama čvrsto na zemlji’
Dani prolaze, a obitelj Periš još čeka…
– Živimo jer moramo živjeti za našeg Mateja. Ja sam osobno dobar, od trenutka do trenutka. Ljudi smo, čovjek plače, pa tako plačem i ja. I moram reći da kada plačem, osjećam da sam nekako bliži mome Mateju. Kada molim Boga, također sam mu nekako bliže. Vjera mi puno pomaže da ostanem pribran, nogama čvrsto na zemlji i da trezveno razmišljam. U ovih 100 dana ni jedan dan nisam uzeo nikakvu tabletu za smirenje, jer to dugujem Mateju. Dugujem mu, da moram ostati pribran, ne bježim od nikakve situacije i suočavam se sa svime – govori Nenad Periš.
Istraga u Srbiji još uvijek traje.
– U protekla dva dana sam se dva puta čuo s ljudima iz srbijanskog MUP-a, koji rade na istrazi. Ja njima dajem informacije koje saznam u kontaktima s ljudima, bilo ovdje u Hrvatskoj, bilo u Srbiji. Sve informacije koje dobijem i koje bi mogle upućivati na moguće rješavanje situacije, prosljeđujem njima. To ću raditi, dok god ne dođemo do nekog rješenja – rekao je.
“Moj osmjeh više nikada neće biti isti”
“Neće to više nikada biti isti život. Međutim, ono što je meni važno, jest činjenica da život moram prihvatiti onakav kakav je i da moram nastaviti racionalno živjeti, ne bježati od činjenica da Mateja nema. Ono što mi je važno jest da, u ovim teškim trenucima upoznam sam sebe. Sve je ovo jedan put, koji je započeo u Beogradu i na tom putu moram biti podrška mojoj obitelji, svima onima kojima Matej nedostaje. To što se dogodilo, dogodilo se i ja moram učiniti sve da ne napravim neku grešku, jer svojoj obitelji moram biti oslonac. Nikome od njih nije lako bez Mateja, oni to proživljavaju svatko na svoj način. Moj osmijeh više nikada neće biti isti, jer se rastanak, a ja mislim privremeni, dogodio, ali moram nastaviti živjeti”, komentirao je otac nestalog Splićanina.
Preko noći poznao je poznat u javnosti. “Znani i neznani ljudi me zaustavljaju i žele podijeliti emocije sa mnom. Na tome sam im beskrajno zahvalan, jer mi nitko od njih nije formalno pristupio, onako samo da bi pristupio, već ljudi daju emociju. Osjeti se to, mnogi od njih su roditelji pa suosjećaju. Kad vidim da ljudi suosjećaju, to mi daje snagu”, rekao je.
Ne prođe dan, a da ne pomisli na sina.
“Tako je najbolje, tako sam mu bliže. Ipak, moram nastaviti živjeti, što normalnije. Vratio sam se na posao, radim i zadovoljan sam kada nešto napravim dobro”, dodao je.
Ponovni sastanak s prijateljima
Nakon povratka u Split, ponovno se sastao s Matejevim prijateljima, koji su bili sa njegovim sinom u Srbiji.
“Njima je jako teško. Ovaj naš posljednji susret bio je pun emocija. Bilo je suza. Ponovno smo zajedno prošli tu “noćnu moru” i oni kao ni ja nemaju odgovor što se dogodilo. Svi očekujemo da se nešto dogodi, svi iščekujemo nešto, a istovremeno moramo nastaviti živjeti. Moramo živjeti bez sina, brata, prijatelja, a to vjerujte nije lako”, naveo je Periš.
Od početka istrage zahvalan je srpskoj policiji i za njih ima samo riječi hvale. Nedavno su u kratkom roku iz Dunava izvučena dva tijela. “Srpska policija je vrlo profesionalna i čim postoji nekakva sumnja da bi se moglo raditi o Mateju, oni me odmah obavijeste. Međutim, u ova dva slučaja jedna osoba je na sebi imala crne tenisice, a na drugoj osobi je bio nekakav prsluk, pa je bilo jasno da se ne radi o Mateju”, zaključio je.
