‘Ako klijenti banaka budu razmišljali o tužbi, podsjećam ih da za nepoštenu praksu ne postoji zastara potraživanja‘
Onima koji koriste minus na tekućem računu banke bi trebale naplaćivati kamatnu stopu od najviše 7,61 posto, ali one su našle način kako da to bude gotovo deset posto, a da zaduženi klijenti toga nisu ni svjesni. Sve je bilo prešutno.
Minus na tekućem računu može koristiti oko 1,82 milijuna građana, pri čemu njih oko 95 tisuća ima ugovoren dopušteni minus i plaća najviše dopuštenu efektivnu kamatnu stopu (EKS), dok preostalih više od 1,7 milijuna, naravno ako koriste minus, plaćaju veću kamatu nego što bi trebali. Nekadašnji dopušteni minus gotovo je potpuno iščeznuo iz upotrebe.
Da je odlazak u minus najskuplje zaduživanje, građanima je dobro poznato, što sugeriraju i brojke. Ukupni iznos prekoračenja po transakcijskim računima, prema podacima HNB-a, u lipnju je iznosio 6,3 milijarde kuna i u posljednjih pet godina smanjio se za 1,5 milijardi kuna. Ipak, korisnika minusa i dalje je mnogo. Uz pretpostavku da u prosjeku iznosi 10.000 kuna, proizlazi da više od pola milijuna ljudi koristi taj prešutni minus. Koliko su bankama platili više nego što su trebali ili toga bili svjesni?
Gruba računica, piše Jutarnji list, govori da bi mogla biti riječ o oko 140 milijuna godišnje, pa bi u dvije i pol godine, koliko se masovno koristi nova praksa, to bilo oko 350 milijuna kuna.
“Ljudi misle da viša kamatna stopa za jedan ili dva postotna boda nije vrijedna gubljenja vremena, ali to na kraju ispadaju jako veliki iznosi. Banke dobro znaju matematiku”, kaže Denis Smajo iz Udruge Potrošač, koji smatra da bi i ovaj slučaj mogao završiti tužbama.
“Ljudi bi svojim bankama trebali početi postavljati pitanja o ovoj nepoštenoj praksi i povratu više naplaćenog novca. Jer, svaka praksa u kojoj banke posluju netransparentno i ostvaruju ekstra zaradu na štetu svojih korisnika je nepoštena, pa su i odluke o uvećavanju kamatnih stopa iznad zakonskih ograničenja ništetne”, ističe Smajo.
Dodaje kako je to u suprotnosti s više zakona i ne može se pokriti nikakvim papirima i ugovorima. Ako klijenti banaka budu razmišljali o tužbi, podsjeća ih da za nepoštenu praksu ne postoji zastara potraživanja.
Kada su krajem 2018. godine banke prelazile s dopuštenog na prešutni minus, objasnile su da to rade zbog “usklađivanja s novim propisima”, da suštinski sve ostaje isto kao i kod dosadašnjeg minusa, samo će sve biti jednostavnije za ugovaranje. Sve je ostalo isto, osim cijene. Može se očekivati da banke za tu praksu imaju dobro pravno pokriće te da će je neki potrošači pokušati osporiti. Ipak, neobično je da su banke posegnule za “malim slovima” ako se ima u vidu činjenica da je u proteklih desetak godina, nakon financijske krize, ulaska u EU i slučaja franak, zaštita potrošača dobila posve novu dimenziju.
U povodu prošlotjedne najave HNB-a da će pokrenuti zakonske izmjene i ograničenje korištenja spornog proizvoda, tek su poručile da “svakako podržavaju sve inicijative koje će omogućiti unapređenje sustava zaštite potrošača te dodatno spriječiti prekomjerno zaduživanje”. Jednako tako, nije ovo prvi put da su banke našle način kako zaobići pravila HNB-a, u ovom slučaju Odluke o efektivnoj kamatnoj stopi s kraja 2017. godine. Kako je do svega došlo, prije nekoliko dana objasnio je viceguverner Bojan Fras, rekavši da su prešutna prekoračenja “znatno oskudnije regulirana i za njih se ne primjenjuje ograničena mjera najvišeg iznosa kamata”, a konačni je rezultat da su i 30 posto skuplja od onih u režimu dopuštenih. Iako tako nije trebalo biti, dva proizvoda, dopušteno i prešutno prekoračenje, stopila su se u jedan, na način da omogućuju primjerenu zaštitu potrošača. Zašto je središnjoj banci trebalo tako duga da reagira, dok prešutni minusi nisu dosegnuli udjel od 95 posto?
U HNB-u pojašnjavaju da su ispitivanje bankovne prakse proveli u 2020. te da je nakon toga uslijedila koordinacija s Ministarstvom financija, od kojeg je podrška za zakonsku izmjenu stigla u lipnju ove godine. No, ključnim smatraju da u vezi s prešutnim prekoračenjima nisu primili veći broj prigovora, “inače dragocjen izvor informacija za HNB koje se koriste u okviru redovnih nadzornih aktivnosti, ali i kao indikator za (pre)ispitivanje pojedinih bankovnih praksi”. Relativno mali broj prigovora, dodaju, govori u prilog tome da većina korisnika i nije svjesna promjene koja je nastupila. Sada kad su postali svjesni, očekuje se i velik broj prigovora.
