Na poseban i jedinstven način zasjalo je plamenim kuglama uoči trideset prve godišnjice stradanja heroja grada, simbola patnje i obrane ime Vukovara točno u 18 sati i 11 minuta, na brdu iznad zaseoka Mandarići u Cisti Velikoj.
Nije bilo sela u Imotskoj krajini u kojem nisu zapaljene svijeće u sječanje na stradanja Vukovara i Škabrnje. Ipak Cišćani su i ove godine svu ljubav i ponos pretočili u imenu Vukovar sa više od 600 vatrenih kugli, raspoređenih u slova visoka 50 metara. Umjesto slova O, u imenu Vokovar zasjao je Vodotoranj visok osamdeset metara.
Kako su nam rekli Cišćani za jedno slovo u prosjeku je trebalo zapaliti oko šezdeset vatrenih kugli, dok je za Vodotoranj trebalo i sto pedeset. Mnoštvo Cišćana palilo je svijeće dok je u manje u sat vremena skupina momaka upalila pripremljene kugle koje su obasjale nebo nad Cistom. U plamenu ponosa i ljubavi na gotovo tristo metara blještalo je ime Grada heroja.
Sve su organizirali članovi Kulturno umjetničke športske udruge Cista Velika.
Za izradu vatrenih kugli bila im je potrebna mješavina luga i lož ulja. I dok se hrvatska trobojnica ponosno vijorila na povjetarcu u noći, a vatrene kugle obasjale nebo na crkvi Svetoga Jakova zabrecala su crkvena zvona za sve one kojih više nema, a koji su ponosno svoj život položili na oltar domovine.
Za sve imotske sinove poginule u Domovinskom ratu, od kojih su neki kao što je bio Velimir Đerek Sokol život izgubili baš u obrani Grada heroja, sve poginule hrvatske branitelje zasjao je plamen svijeće i zaiskrila suza u oku stanovnika Imotske krajine.
