Može li opravdanje za ovako visoke cijene biti činjenica što se kafić nalazi u samom centru Zagreba?
Društvenim mrežama kruži račun iz jednog zagrebačkog kafića u centru grada.
Ispod naslova ‘Mislim da je svaki komentar suvišan’ nalazi se fotografija računa prema kojem jedan čaj u kafiću košta više od 30 kuna, a sok više od 25 kuna.
Jedan muškarac je na Facebooku objavio fotografiju računa iz zagrebačkog kafića gdje je otišao s još nekoliko ljudi na čaj i sok. Kako ništa ove godine ne završava lijepo zbog inflacije i visokih cijena, tako se taj muškarac iznenadio kada mu je konobar dao račun.
Tri čaja i dva soka je morao platiti 143,16 kuna.
Fotografija računa je skupila oko 142 komentara, među kojima su građani napisali: “Katastrofa, ove cijene su valjda prilagođene prosječnim hrvatskim plaćama, ali na duge staze ova politika nije isplativa.”
“Pišu ljudi da smo siromašni pa dajte nam EU plaće i onda nabijte EU cijene! Kutija običnog zelenog čaja može se nabaviti za dvanaest kuna, dvadeset vrećica. Oprostite, meni uopće nije bitno hoću li čaj popiti doma ili u Esplanadi”, dodao je drugi.
Šibenčani su usporedili cijene: “Ja u Šibeniku nisam vidjela te cijene nigdje, mislim na centar grada. Koliko je na tvrđavi, ne znam. Koliko ono ima vrećica u pakiranju čaja, ja mislim 20 pa sad računaj. Kutiju plati oko 20 kn, a dobije 600 kuna.”
“S razlikom da je jedno korektna cijena za turiste, a drugo je cijena za domaće. Dvadeset eura je korektno, samo pitanje za što, čaj, ma daj! U Dubrovniku imaju cijenu za turiste, a domaći gosti imaju bar 30 posto popusta. To je u redu, a ne ovo”, objasnio je jedan Dubrovčanin.
Neki su napisali kako oni žive: “Mene sigurno kafići neće vidjeti, kavu i čaj si kuham kod kuće, blendam si voće i sve ispadne puno jeftinije.”
“Treba im svima sve po spisku i ostaviti im prazne stolove, stolice i otići u dućan po cugu i frtalj”, dodao je drugi.
Još se jedna osoba nadovezala: “Za taj novac prosječna će hrvatska obitelj imati barem tri ručka. Hvala lijepa! Volim piti čajeve i za trideset kuna si kupim najmanje dvadeset vrećica nekog egzotičnog čaja. Da istu cijenu platim u državi s većim prosječnim plaćama ne bih niti trepnula, ovako – ne dam im!”
