U noći između 30. i 31. prosinca oko 2.30 sati u Beogradu je nestao Splićanin Matej Periš za kojim se intenzivno traga već peti dan. Jutros su u potragu uključeni i ronioci koji su pretraživali Savu i Dunav. Periš je doputovao u Beograd kako bi s prijateljima dočekao Novu godinu te je posljednji put viđen u noćnom klubu “Gotik” u Beton hali na beogradskoj obali Save.
Oglasili su se i ronioci te objasnili neke stvari. Zbog teške vidljivosti i niskih temperatura, u vodi mogu biti maksimalno pola sata…
Mladić je na tome mjestu posljednji put viđen, a u akciju je uključena i Mreža za opasnost Srbije.
Kažu da je vidljivost u rijeci jako loša i uvjeti su teški. Traga se i noću te će potragu koncentrirati oko mjesta gdje su pronađeni njegovi osobni predmeti.
Darko Kovačević iz Mreža za opasnost Srbije je objasnio za Novu.rs da se zbog sigurnih i provjerenih informacija koje imaju drže djela potrage oko restorana Savanova i Beton hale iako je mladića nestao iz kluba ‘Gotik’ koji se nalazi oko 100 metara dalje.
– U principu uvijek se tijelo traži nizvodno ako postoje neposredne ili posredne informacije da je neka osoba na nekom određenom području uopće ušla u vodu. Međutim, to sad nije potpuno potvrđeno i pronađeni su neki tragovi, pa pošto postoji neke osnove sumnje da je ipak mjesto ulaska bilo mnogo više uzvodno, onda se krenulo odatle. To su neki osobni predmeti koji su pronađeni. Sada se traži svaka mogućnost, zaista svima je stalo da se ta mlada osoba nađe. Mi se svi i dalje nadamo intimno da ćemo ga naći u nekim mnogo sretnijim okolnostima – rekao je Kovačević o nestanku Periše.
Kovačević je objasnio da se nažalost ronioci bore s teškim poslom, a potragu još otežava loša vidljivost i niska temperatura zraka.
Podsjetimo, Matej Periš je nestao nakon provoda s prijateljima u klubu ‘Gotik’ u Beogradu. Sigurnosne kamere su ga snimile, a na nekima je potvrđeno da je to stvarno on od strane njegova oca, Nenada Periša. Snimljen je kako ide prema Savi, gdje se potraga trenutno održava.
– Na brzim vodama vidljivost je strašno loša. Doslovno na dužinu ruke ronilac ne može vidjeti i sve što se radi, radi se na pipanje. Bilo bi nemoguće pretražiti taj cijeli potez na pipanje, to je dugotrajno. Drugo, što su sami vremenski uvjeti loši – ovo doba godine, temperatura vode koja je 5, 6 stupnjeva – znatno smanjuju pokretljivost ljudi u vodi bez obzira na sva suha odijela i svu tehnologiju. Ronioci mogu da izdrže 15, 20 minuta do pola sata maksimum, pa se mijenjaju. To je kao traženje igle u plastu sijena na tolikom području i onda se čeka neka, bilo kakva, konkretna situacija kao ova što je jučer bila, znači pronađeni su neki tragovi, sužen je potez pretrage, međutim nažalost ili na sreću ronioci nisu ništa uspjeli naći – nadodaje Kovačević.
Naglasio je da ne može sa sigurnošću reći koliko dana je potrebno da tijelo ispliva na površinu, odnosno da to zavisi od niza okolnosti.
– Temperature vode, zraka… Imali smo slučaj prije skoro dvije godine kada smo tražili mladog Uroša na lokalitetu Vinče. Sedam, osam dana smo neprekidno tražili i vodom i kopnom da bi se tijelo pojavilo tek oko tri mjeseca kasnije, na 20, 30 metara od mjesta gdje smo tražili. To je nepredvidivo – kaže.
Područje na kojem se traga za Matejem je veliko i ima puno plovila i objekata gdje se truplo pomoću struje u vodi moglo zakačiti.
– Pomicali smo balvane, grane, smeće, tu gdje je mirnija voda može se dogoditi da struja pogura. Ako je upao u glavnu struju, moguće da je negdje dolje nizvodno, ali pošto još nemamo takve, potraga je i dalje ovdje – nadodaje Kovačević.
