Vaša majka neće zaboraviti incident, kaže Mariella Frostrup. Vjerojatno ju paralizira njezina nesposobnost da obradi ono što ste pretrpjeli
Kad sam imao 11 godina, tijekom godine dana bio sam seksualno zlostavljan. Bile su to 1980-e, vjerovali smo odraslima i imao sam privatne satove u kući svog učitelja. Na kraju sam rekao mami i lekcije su prestale, ali nikada nismo razgovarali o tome.
Praznio sam ga sve dok mi nešto nije zaiskrilo sjećanje kad sam imao 18 godina i donio to sa sobom. Ispostavilo se da je i ona to zatvorila. Ispričala se što se nije sjetila.
Sada sam mama dvoje djece koja su otprilike istih godina kao i ja i natjerala me da pregledam kako sam odgojena. Uvijek sam se osjećala krivom što sam zlostavljala mamu: njezine su emocije na prvom mjestu, posebno u očima moga oca. Sad, kao majka dviju djevojčica koje provode puno vremena zalupajući vratima i vičući, kući se donijelo kako se zapravo ne radi o meni. Njihovi osjećaji se računaju.
Iskreno, ne razumijem zašto me nisu poslali na savjetovanje. Znam da je to bilo davno i da su tada stvari bile sasvim drugačije. Shvaćam da imam mogućnost da to potražim i sada kao odrasla osoba. Ali osjećam se kao da je to nešto mračno i neizgovoreno između mojih roditelja i mene. Nisam siguran hoću li im i kako pristupiti u vezi s tim. Možda će se zbog njih osjećati krivima, što ja ne želim. Oni su stari. Trebam li ga jednostavno napustiti? Nikad se nisam osjećala nevoljeno. Roditelji su me uvijek obožavali i još uvijek vole.
Mariella odgovara Hvala što ste mi povjerili svoju priču. Tako mi je žao što ste podnijeli takvo što i još žalosnije da ljudi koji su vas voljeli nisu znali što učiniti s informacijama nakon što ste bili dovoljno hrabri da im to kažete. Kao što sugerirate, i naš rječnik za takve zločine i naša sposobnost suočavanja s njima na sreću su se poboljšali od onih mračnijih vremena kada je vladalo ono što se često pojavljuje kao svojevrsna namjerna zabluda. Volio bih da mogu reći da su takva iskustva već u prošlosti, ali s ubojstvom Sare Everard i šokantnim pričama koje su proizašle iz #EveryonesInvited jasno je da zlostavljanje nad ženama i djevojkama ostaje na razini epidemije.
Nikad nije kasno potražiti pomoć i podršku, a postoje sjajne organizacije koje su u najboljem položaju da vam pomognu pronaći način oporavka od svoje traume i preoblikovati svoje iskustvo na način koji vam može umanjiti zadržavanje i osloboditi vas nasljeđe postupaka vašeg zlostavljača. Predlažem Nacionalno udruženje za osobe zlostavljane u djetinjstvu ( napac.org.uk , 0808 801 0331); Kriza silovanja ( rapecrisis.org.uk , 0808 802 9999), koja je dostupna svima koji su doživjeli bilo kakvu vrstu seksualnog nasilja, bez obzira koliko davno prije, i Povjerenje preživjelih ( thesurvivorstrust.org , 08088 010818), koje nudi specijalistička podrška za muškarce i žene koji su preživjeli silovanje.
Ali napisali ste mi i pokušat ću vam ponuditi vlastiti korisni savjet. Kao što sam rekao samo prošli tjedan, prošlost je strana zemlja, jer se toliko toga promijenilo za žene otkad smo poput vas i ja bili mladi, ali, u ovakvim trenucima, čini se da smo jedva krenuli dalje. Ovdje je najvažnije pitanje što se nadate dobiti gurajući mamu dalje po tom pitanju. Siguran sam da ona nije zaboravila incident i ostaje progonjena i paralizirana zbog svoje nesposobnosti da prihvati ili obradi ono što ste pretrpjeli. Nije ni čudo što želite dublje proniknuti u to zašto vam nije pružena podrška, pomoć ili zatvaranje. O toj posljednjoj riječi danas se često govori, ali njezina sveprisutnost ne olakšava je postizanje. I oprezan sam od ideje da će se za sve prijestupe postupati na pravi način i oni koji se osjećaju kao žrtve transformirani su u osnažene preživjele osvete. Tužna je činjenica da ostaje i dalje brutalan svijet, a čini se da su se strah i trauma koje žene doživljavaju malo promijenili od kamenog doba. Ne mogu vam ponuditi odgovor hoćete li gurati majku ili ne – to je izbor koji samo vi možete napraviti. Ako se odlučite za to nastaviti, imajte na umu da možda nećete dobiti rješenje ili ćete dobiti nezadovoljavajuće odgovore. U tvojim cipelama, bilo bi mi teško ne nastaviti gurati granice koje je podigla, ali nema predviđanja kakav će biti ishod.
Čini se da je jedna osoba koja je pobjegla bez posljedica počinitelj, a osim ako nije preminula, ona bi voljela da je prozivaju. Kada je u Engleskoj i Walesu zabilježeno 55.130 silovanja u razdoblju 2019.-2020., Sa samo 2.102 kaznena progona i 1.439 osuđujućih presuda, očito je da su preživjeli izdani upravo pravosudnim sustavom koji je stvoren da ih zaštiti.
Ali s bilo kakvom emocionalnom štetom, prvo mjesto za početak rada mora biti na vama samima. Profesionalno savjetovanje može vam pomoći da se oporavite od ove dugotrajne traume i izgradite svoju otpornost na rješavanje njezinog naslijeđa. S te pozicije osobne snage imat ćete bolju perspektivu onoga što ste pretrpjeli i što želite učiniti da biste to riješili.
