Nema dovoljno edukacije. Od najmlađe dobi zakazuje osviješćivanje o netoleranciji na nasilje, upozorava psihologinja Andrea Trezić
– Sve nas je zgranulo ubojstvo koje se dogodilo u jednom trgovačkom lancu u Splitu. Često svjedočimo tome da se nasilje nad ženama opravdava, relativizira i interpretira na razne načine koje dodatno viktimiziraju žrtvu. A onda kad se dogodi jedno ovakvo svirepo ubojstvo, zanijemimo i pitamo se kako je ovo moguće u našoj zemlji i u našem gradu u 21. stoljeću.
Šutnja i zatvaranje očiju pred nasiljem nisu rješenje. Prijavite nasilnike! Izražavam duboku sućut obitelji preminule žrtve. Nasilnicima nije mjesto među nama – rekao je gradonačelnik Splita Ivica Puljak o ubojstvu koje se u utorak dogodilo u Splitu kad je muškarac nasmrt nožem izbo, kako je Slobodna Dalmacija doznala, bivšu partnericu na radnome mjestu.
Prije pet dana obilježen je Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Da nas kao društvo još čeka dug put do pronalaska odgovora na nasilje kazala je za Slobodnu Dalmaciju Mirjana Kučer, prva među “Dominama”, organizaciji za promicanje ženskih prava:
“Jesmo li društvo koje tolerira nasilje ne znam, ali smo društvo koje nema odgovor na nasilje. Čini mi se da je sve manje mjesta na kojima se možemo osjećati sigurno. Govorimo, govorimo, govorimo, a zapravo nešto ne štima. Ne štima u korijenima”, kazala je Kučer pa nastavila:
“Ako nema prevencije, nema ničega. Previše toleriramo nasilje oko sebe i onda se iščuđavamo ovakvim situacijama. Mislim da je bitno to što se trenutno femicid kao takav ne percipira. Čini mi se da pokušavamo i kroz djelovanje institucija i kroz statistiku ublažiti činjenicu da govorimo o muškom nasilju nad ženama. Mogu zvučati radikalno, ali to je to. Definitivno nismo osviješteni”, zaključila je Kučer.
“Nasilnicima poruka da se ne trebaju suzdržavati”
Da kao društvo toleriramo nasilje i zakazujemo u borbi protiv njega smatra psihologinja Mirjana Nazor.
“Mi toleriramo nasilje, različite vrste. Navodno se borimo protiv njega, ali samo verbalno. U konkretnom djelovanju ga zapravo toleriramo. Nasilnici često ostanu nekažnjeni ili bude riječ o “simboličnim”, sramotno malim kaznama. Onda smo ljuti i razočarani”, kazala je Nazor za Slobodnu.
Dodaje da joj se čini da se na takav način šalje poruka nasilnicima da se ne trebaju suzdržavati jer ih pravda neće dostići ili će posljedice biti blage i lako podnošljive. Spominje i “duh egocentričnosti”.
“Čini mi se da on vlada u smislu “Ja hoću, meni treba. To je moje pravo. Ja smatram da ti nisi imala pravo mene ostaviti ili nešto napraviti i onda ja imam pravo napraviti što god mi padne na pamet”, dodala je pa kazala da mladi i stari nerijetko ne znaju rješavati probleme na civiliziran i smiren način.
“Vrlo često mislimo da se “pravda” istjeruje agresijom, da nema drugih načina. Na taj način mnogi žele dokazati da je ispravno ono što oni misle, dok drugi pate. Bilo da je riječ o verbalnoj ili fizičkoj agresiji. A kada nam treba legalno rješenje problema i sukoba, nažalost ljudi u pravdu koju bi trebalo donijeti sudstvo i država – ne vjeruju”, zaključila je Nazor.
